ispis

Koji rok plaćanja vrijedi od 1. I. 2012.

Petak, 11.11.2011.

Koliko će ovaj novi Zakon usrećiti poduzetnike i osobe javnog prava, a koji je proizašao iz „silne“ brige političkih garnitura za financijsku disciplinu, prema našem skromnom mišljenju i ovdje se radi o jednoj pomutnji i uvođenju još većeg nereda u ono što je notorno – platiti dug.

Tako se novim Zakonom preporučuje, mogla bi se tako razumjeti dikcija iz čl. 2., da sudionici kupoprodaja i dr. obveznih odnosa ugovaraju rokove plaćanja do 60 dana. Ugovaranje dužeg roka je ništetno, osim ako bi za to postojali opravdani razlozi. Koliko pak proturječnosti izvire iz odredbe kojom, na jednak način kao i sada ukinuti članak 174. Zakona o obveznim odnosima, ako nije ugovoren rok plaćanja, tada je dužnik dužan bez da ga vjerovnik pozove na plaćanje platiti novčanu obvezu u roku od 30 dana. Ne treba biti mudar pa da vjerovnici i dalje ne ugovaraju rok plaćanja jer je on prema Zakonu povoljniji nego što se to može (u većini slučajeva) postići pregovorima ili ugovaranjem roka plaćanja do 60 dana.

Nadalje, iz Zakona proizlazi da se i obrtnici (dobitaši i dohodaši) smatraju poduzetnicima jer se prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost poduzetnikom smatraju i fizičke osobe koje samostalno i trajno obavljaju djelatnost (čl. 1., st. 3.). 

Ako se neka svrha sa Zakonom želi postići to su novčane kazne za dužnike koji ne ispune novčanu obvezu u rokovima 30 dana ili ugovorenom roku do 60 dana, a dužnici mogu biti kažnjeni novčanom kaznom od 10.000,00 kn do 1,000.000,00 kn., a za vrijeme zakašnjenja još bi morali (ako to vjerovnik zatraži) i platiti zakonsku zateznu kamatu. Za direktore je predviđena kazna od 1.000,00 do 50.000,00 kn. Kako će dužnici plaćati još i kazne a nemaju ni za temeljni dug? S plaćenim kaznama biti će još manje novca za vjerovnike. Provedbu Zakona nadzire Financijska policija.

Više o tome pročitajte u RRiF br. 12/11.