Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. (dalje HKO) koje je počelo sa radom 18. siječnja 2010. uputilo nam je dopis u kojem navode da su u 51% vlasništvu HBOR-a i da se bave poslovima osiguranja izvoznih i domaćih potraživanja od političkih i komercijalnih rizika.
HKO zaključuje ugovore o osiguranju sa poslovnim subjektima na području Republike Hrvatske (dalje osiguranici), a kroz svoju djelatnost procjenjuju rizike pojedinih kupaca (dužnika) svojih osiguranika te temeljem toga odobrava pojedinačne osigurane svote (limite) unutar ugovora o osiguranju. Za poslove osiguranja koje provode od osiguranika naplaćuju premiju osiguranja i naknadu za procjenu rizika. Obzirom da bez procjene rizika pojedinog kupca (dužnika) nema mogućnosti odobrenja osiguranja, odnosno odobrenja osigurane svote, procjena rizika se provodi samo u svrhu postupka osiguranja unutar HKO-a, a informacija o kupcu (dužniku ) koristi se samo za poslovanje u HKO-u i ne prosljeđuje se osiguranicima ni trećim osobama. Stoga smatraju da je ova procjena rizika sastavni dio postupka odobrenja osiguranja, pa se naknada koja se za taj postupak naplaćuje od osiguranika može promatrati u istom rangu kao i premija osiguranja.
Zamolili su potvrdu njihovog mišljenja o tome da je naknada za procjenu rizika, a koja se odnosi na ocjenu rizika, odnosno prihvatljivosti pojedinih kupaca (dužnika) njihovih osiguranika za osiguranje, a sastavni je dio postupka odobrenja osiguranja, kao takva oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
U svezi s navedenim dajemo traženo mišljenje.
Odredbom članka 11.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) propisano je da su plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene transakcije u okviru djelatnosti osiguranja i reosiguranja, uključujući povezane usluge što ih obavljaju posrednici i zastupnici u osiguranju. Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su transakcije u vezi s osiguranjem i reosiguranjem kako je propisano odredbom članka 77. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.).
Slijedom naprijed navedenog, mišljenja smo da ako HKO obavlja procjenu rizika pojedinih kupaca svojih osiguranika i na osnovu toga odobrava pojedinačne osigurane svote unutar ugovora o osiguranju, te temeljem toga zaključuje ugovore o osiguranju sa poslovnim subjektima tada obavlja transakciju u svezi s osiguranjem. Naime, HKO za poslove osiguranja od osiguranika naplaćuje premiju osiguranja i naknadu za procjenu rizika. Obzirom da bez procjene rizika pojedinog kupca (dužnika) nema mogućnosti odobrenja osiguranja, odnosno odobrenja osigurane svote, procjena rizika se provodi samo u svrhu osiguranja. Stoga smatramo da je ova procjena rizika sastavni dio postupka odobrenja osiguranja koje slijedi nakon toga.
Prema tome, ako je naknada za procjenu rizika koja se odnosi na ocjenu rizika, odnosno prihvatljivosti pojedinih kupaca (dužnika) njihovih osiguranika za osiguranje, sastavni dio postupka odobrenja osiguranja koje će uslijediti nakon toga u tom je slučaju oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
