ispis

Novi broj RRiF-a

Utorak, 31.01.2012.

Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2012.

• Sadržaj časopisa možete pogledati ovdje.
• Uz ovaj časopis objavljen je prilog Stručne informacije, a sadržaj se može vidjeti ovdje.
• Uz ovaj časopis objavljen je prilog Poslovanje proračuna i proračunskih korisnika, a sadržaj se može vidjeti ovdje.

Uvodnik časopisa:

DA U EU

Danas već znamo sve detalje o provedenom referendumu na kojem je odlučeno (od 45% izašlih za je 66,3%, a protiv 33,1%) da hoćemo u Europsku uniju. Jesmo li dobro odlučili, pitaju se sada mnogi. Jesu li nam prethodne tri integracije u našoj dugoj povijesti na ovim prostorima donijele nešto dobro? Jesmo li uopće imali izbora, pitaju se drugi, koja je bila alternativa? Većina europskih naroda je u EU, mi smo sada zajedno s njima – kako će nam biti, ovisi o nama. Valjda nosimo spoznaje prethodnih generacija koji su nam nacionalni interesi, što ne smijemo dopustiti, što moramo sačuvati da bismo opstali kao narod i država. Ne trebamo gajiti iluzije da smo sada napravili sve, da smo došli u raj, a ostalo će doći samo od sebe u stilu: „ne trebamo raditi, pa mi smo EU!“ Sad nam je, kažu, sve otvoreno, mladi će nam studirati u najboljim sveučilištima Londona, Pariza, Berlina i Beča, ali tko će studirati u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku? Kažu nam da bez problema možemo raditi u europskim zemljama, ali zar nisu tako radili naši očevi i braća, zar treba opet napustiti Hrvatsku? Tko će živjeti ovdje, tko će raditi ovdje? Ne! U Hrvatskoj treba stvoriti uvjete, standard za život, rad i studiranje kao i u spomenutim EU-metropolama da bismo ostali ovdje, da bismo živjeli ovdje, da bismo radili ovdje i da bismo studirali ovdje.

Jesu li oni koji su nam pričali bajke o EU, vidjevši sebe u dobro plaćenim EU-sinekurama, oni što su rekli ili EU ili ostajete bez mirovina, ili EU ili ostajete bez novca, ili EU ili ostajete na Balkanu, doprinijeli ovakvom ishodu? Koliki je doprinos kreatora nemaštovitih promidžbenih poruka kao da je riječ o članstvu u seljačkoj radnoj zadruzi? To nikad nećemo saznati. Građani su odlučili svojim neizlaskom ili izlaskom i glasom za ili protiv, kako su htjeli – s njima ili bez njih.

Što će se događati s našom strukom, hoće li se promijeniti računovodstvo, financije, zakonodavstvo, posebno porezno i drugo? Ništa se bitnoga neće promijeniti; računovodstvena je struka najvećim dijelom već integrirana u europske i svjetske računovodstvene tijekove, ostaju detalji koji za računovođe neće biti poseban problem. Porezno se zakonodavstvo u nekim bitnijim dijelovima oporezivanja dobara i usluga mora uskladiti s europskim, kao što je nulta porezna stopa i slično. Zanimljivo je da se ne ograničava najviša porezna presija vlastitih građana pa Hrvatska ubrzano stremi ka najvišim europskim poreznim stopama. Već je gotova stvar da PDV ide na 25%, ali neće biti povećanja poreznog opterećenja jer kompenzirat će se to, prodaju nam opet maglu, povećanjem neoporezivog dijela plaće. Ako nema povećanja poreznog opterećenja, nema povećanja poreznih prihoda u proračunu, nema razloga za promjene – neka ostane kao do sada. Zanimljiva je reakcija medija: povećanje PDV-a, uvođenje poreza na imovinu i sličnih projekata nije više harač – baš lijepo što i oni polako slijede rječnik EU.

Valjda će se ulaskom u EU promijeniti i način vladanja Hrvatskom. Ako uspijemo barem to – vrijedilo je! Mijenjali smo jer nije išlo, a sad za utvrđivanje stanja stvari u državnim financijama treba platiti stručnjake. Neki govore da je riječ o 5-6 milijuna eura, a drugi kažu da je to zabuna, da riječ o kunama. Jesu li se možda ipak zabunili birači? Naime, bit će jako teško kreirati ekonomsku, fiskalnu, monetarnu i svaku drugu politiku ako je problem utvrditi činjenice. Kako dalje ako za svaki novi potez treba ekspertiza stanja u kunama ili eurima – nama svejedno – naravno, inozemna – domaći nam stručnjaci trebaju samo za glasovanje.

Nacionalni bi interes trebao biti na prvom mjestu, a mjerodavni ga pak tumače na svoj način. Dva zemljopisno odvojena hrvatska područja žele povezati autocestom preko susjedne države. Možete li zamisliti da kojim slučajem nije već izgrađena autocesta Osijek – Vrgorac ili Zagreb – Rijeka kuda bi prolazila? Gdje su EU-primjeri takvih nacionalnih interesa? Da bi Bundestag raspravljao o tome da München povezuje s Dresdenom autocestom preko Češke, da Francuska Metz s mediteranskom obalom spaja autocestom preko Švicarske, iako bi to bilo puno kraće… – ne vjerujte u takve priče! Ali Njemačka i Francuska još nisu otkrile novu racionalnost: nije cesta tu da poveže i potiče razvoj hrvatskih krajeva – ona je tu da što prije izađe iz zemlje i stigne do druge zemlje. 

Hrvatska će postojati i nakon referenduma, nadajmo se u boljim uvjetima. Građani su rekli da žele europsku Hrvatsku – na potezu je vlast da je učini baš takvom.

Mr. sc. Šime Guzić, dipl. oec.