Kamate bez PDV-a od 2010.

U međusobnim zajmovnim (kreditnim) odnosima poduzetnici više na obračunavaju
23% PDV-a na kamate. To, između ostalog, proizlazi i iz novog Pravilnika o PDV-u (Nar. nov. br. 149/09).

Iako je u poduzetništvu PDV troškovno neutralna stavka (jednom odbitak pretporeza a drugome obveza koju mu plati dužnik), taj porez ipak opterećuje novčani tok. S tog motrišta ta neutralnost nije bez troškova jer angažira veće količinu potrebnog novca za obavljanje financijskih transakcija. Pa i u slučaju kad poduzetnik ne pozajmljuje novac, oportunitetni gubitci nastaju iz "zaleđivanja" novca u knjigovodstvenim operacijama s PDV-om koje u obračunu s Državnim proračunom potraju i nekoliko mjeseci. Ovdje u članku govorimo o "zajmu" kao stručnom pojmu koji vrijedi za odnose između poduzetnika, dok samo banka i dr. financijska institucija odobrava kredite. Ovi sinonimi su nebitni za razumijevanje ove problematike, ali ih treba spomenuti.

Vijest da se pri međusobnim zajmovnim odnosima neće oporezivati kamate je radosna vijest za poduzetnike. To oslobođenje nastupa od 1. siječnja 2010. a proizašlo je iz uskladbe našeg Zakona o PDV-u sa Smjernicama EZ prema kojoj se u poslovima "odobravanja i ugovaranja kredita te upravljanja kreditom od strane osobe koja ga odobrava" ne obračunava PDV. Do sada je to oslobođenje vrijedilo samo za financijske institucije (banke, osiguravajuća društva i dr. koje ne bi na kamate obračunavale PDV), tj. zaključno sa 2009. primjenjuje se tzv. institucionalno osobođenje. Od početka 2010. počinje se primjenjivati funkcionalno oslobođenje koje uključuje sve osobe koje daju zajmove ili kredite i zaračunavaju kamatu, pri čemu ne obračunavaju 23% PDV-a po izdanim računima na kamatu.

To znači da kad jedno trgovačko društvo odobri kratkoročnu pozajmicu ili zajam (npr. dugoročni) drugome društvu, na računu (obračunu) kamata neće trebati obračunati PDV. To vrijedi čak i u slučaju ako bi zajam bio beskamatan. Do sada je to bilo protuzakonito jer su propisi pretpostavljali minimalnu kamatu od 4% godišnje za slučajeve beskamatnih pozajmica kad bi se PDV obračunavao na "fiktivnu" osnovicu. Ta obračunska perverzija koja se jedino može tumačiti kao glad za poreznim novcem sada odlazi u povijest.

Međutim, ona nije potpuno napuštena kad je u pitanju davanje zajmova zaposlenicima pri čemu se primjenjuje jedna druga kamatna stopa (ali opet od 4%), no bez PDV-a, sa ciljem da se ne bi dogodila skrivena isplata dohotka zaposleniku. Ako se to ne želi, zato se mora obračunati ta kamata. Ako se ne bi obračunala, kamata od 4% godišnje od korištenog zajma postaje plaćom zaposlenika koja povećava osnovicu za obračun poreza i doprinosa, itd. Radost oslobođenja PDV-a na kamate prestaje kod onih poduzetnika koji se zajmovnim aktivnostima bave u većem opsegu i godišnje zarade više od 2% prihoda od kamata u odnosu na sve druge prihode iz redovitih poslovnih aktivnosti. Kaže se kako i slijepci znaju što znači blagodat statusa obveznika PDV-a, tj. mogućnost odbitka ulaznog PDV-a, odnosno njegova povrata ako su isporuke manje od nabava, itd. Novim Pravilnikom od PDV-u je ograničeno korištenje pretporeza ako su zajmovne usluge (cijena usluge je kamata ili sl. nadoknada za korištena novčana sredstva) u 2009. bile u odnosu na ukupne isporuke u 2009. veće od 2%. Temeljem tog većeg financijskog prometa neće biti moguće koristiti cijeli pretporez u 2010. Tako npr. ako je udio oslobođenih isporuka veći od 2%, tada davatelj zajma neće moći priznati ulazni pretporez u cijelosti nego u utvrđenom postotku (npr. 94,7%), i to po svim nabavama - ulaznim računima. Iznimka su osobni automobili i troškovi reprezentacije kad je moguće koristiti samo 70%, odnosno 30% pretporeza, odnosno manje ako se ukupni pretporez smanjuje zbog oslobođenih isporuka (kamata). Paušalno određenje do 2% udjela prihoda od kamata u odnosu na sve ostale prihode iz poslovnih aktivnosti je porezna činjenica koja će upućivati na beskamatno davanje zajma u odnosima kod povezanih društava, dok će ostali to nadoknađivati kroz maržu u robi ili drukčije.

Glede poreza na kamate nije sve tako povoljno. I dalje su na snazi sramne odredbe Zakona o porezu na dohodak koje nalažu plaćanje 35% poreza na dohodak od kapitala (+ prirez) u slučaju kad zajam trgovačkom društvu odobri fizička osoba (npr. član društva ili druga domaća fizička osoba). Taj porez se ne plaća ako se taj isti novac oroči u banci ili investicijskom fondu. To je potpuno neprimjeren situaciji kad drugi poduzetnici (banke)na isti novac od građana ne moraju plaćati porez na kamate. Tu Ustavnu nejednakost nemam namjeru obrazlagati jer je ona političke a ne stručne prirode.