Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje vjerovniku, osim glavnice, i zakonske zatezne kamate. No, u slučaju kada je između stranaka dogovorena neka nenovčana činidba one mogu u svojem ugovoru predvidjeti kaznu dužniku za slučaj neurednog ispunjenja njegove obveze. Za razliku od zakonskih zateznih kamata, takva kazna mora biti predviđena u samom ugovoru (otuda i naziv “ugovorna kazna”). Ako u ugovoru nije predviđena određena kazna, a dužnik ne izvršava svoju obvezu, vjerovnik tada može jedino u sudskom postupku tražiti da se dužniku/ovršeniku izreknu sudski penali. Odredbe o ugovornoj kazni sadržane su u čl. 350. – 356. Zakona o obveznim odnosima, a sadržavaju pravila o načinu određivanja ugovorne kazne, o njezinoj visini i pravnoj sudbini sporazuma, slučajeve kada je dužnik obvezan platiti ugovornu kaznu te odnos ugovorne kazne i drugih sličnih instituta. Pravila o sudskim penalima određena su u Ovršnom zakonu i predstavljaju jedan od načina ovrhe radi ostvarenja nenovčane činidbe. Sudski penali su istodobno sredstvo provođenja ovrhe, kazna za ovršenika i svojevrsna naknada za ovrhovoditelja iako nemaju funkciju naknade štete ovrhovoditelju. Slijedom navedenoga, u ovom se članku daje prikaz pravila o ugovaranju kazne te pravila o izricanju sudskih penala.
U ovome se članku iznosi sudska praksa, utemeljena na bivšem zakonu, u svjetlu novih zakonskih rješenja. Prije toga se izlažu osnove uređenja naknade štete prema ZOO-u iz 2005., s naglaskom na odredbe o dospjelosti zahtjeva za naknadu štete, i to imovinske i neimovinske. Uz terminološke promjene, najbitnija je ona kojom se propisuje vrijeme dospjelosti pravične novčane naknade neimovinske štete (povrede prava osobnosti). Sada je i za takvu štetu propisano da naknada dospijeva vjerovnikovim pozivom na plaćanje, što posljedično povlači za sobom i raniji početak tijeka zateznih kamata na ovu dužnikovu novčanu obvezu (u odnosu na sudsku praksu zatečenu na dan stupanja na snagu novog zakona). Vezano za naknadu imovinske štete ostaje pitanje interpretacije dospjelosti u vezi s tijekom zateznih kamata, u svjetlu promjene do koje je došlo kod dospjelosti pravične naknade neimovinske štete. Autor pledira za tumačenje da bi, od dana kada vjerovnik postavi štetniku zahtjev za naknadu imovinske štete u određenoj svoti, na takvu tražbinu trebale teći zatezne kamate. Smatra da je to u skladu s općim pravilima o dospjelosti i pravu na zatezne kamate, a za takvo tumačenje vidi potvrdu i u pravnim rješenjima u slučajevima kada oštećeni ostvaruje tu naknadu od osiguravatelja na temelju ugovora o osiguranju.
Autorica u ovome članku daje prikaz (novog) Zakona o poticanju ulaganja, koji je stupio na snagu prije dvije godine, obraćajući pozornost na njegove ciljeve, strateška područja primjene, poticajne mjere i usporedbu starog i novog Zakona. Ovaj se Zakon, također, razmatra u svjetlu usklađivanja s EU acquisom.
Doprinese li oštećenik svojim ponašanjem nastanku vlastite štete, nije opravdano da mu štetnik odnosno osoba odgovorna za štetu nadoknađuje štetu u cijelosti, nego samo u određenom dijelu, a u preostalom dijelu oštećenik bi trebao sam snositi vlastitu štetu. To se odnosi i na maloljetnog oštećenika. U vezi s tim je u zakonodavstvu uveden pravni institut – doprinos oštećenika vlastitoj šteti, koji je uređen odredbama čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima. Isti pravni institut u prijašnjem zakonodavstvu zvao se podijeljena odgovornost, a bio je uređen odredbama sadržanima u čl. 192. bivšeg Zakona o obveznim odnosima
Hrvatski sabor je na svojoj 7. sjednici, održanoj 5. prosinca 2008., po hitnom postupku, s 93 glasa “za”, 8 glasova “protiv” i jednim “suzdržanim” donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tim su Zakonom u bitnome izmijenjene norme koje su uređivale stvarna prava stranih fizičkih i pravnih osoba u RH (osobito stjecanje prava vlasništva nekretnina), pa se, s obzirom na značenje materije koju ovaj propis predstavlja za pridruživanje RH EU, u nastavku daje prikaz pojedinih odredaba Zakona uz navode iz obrazloženja iznesenog uz prijedlog Zakona.
U ovome članku autorica daje prikaz novog Zakona o doprinosima koji je stupio na snagu 1. veljače 2009., a kojim se uređuje obveza plaćanja doprinosa, njihove vrste, stope za obračun, obveznik doprinosa, obveznik obračunavanja doprinosa, obveznik plaćanja doprinosa, osnovice za obračun i način njihova utvrđivanja, obveza i način obračunavanja, obveza plaćanja i rokovi za uplatu, obveza izvješćivanja te druga pitanja vezana za poslove prikupljanja doprinosa.
Odlukom br. U-III-580/08 od 13. studenog 2008. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je ustavnu tužbu i ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Ur-17/07 od 6. prosinca 2007., rješenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore br. 1964/04 od 24. svibnja 2007. i rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore br. 1964/04 od 5. ožujka 2007. te predmet vratio Hrvatskoj odvjetničkoj komori na ponovni postupak. Navedenom presudom Vrhovnog suda odbijen je prigovor podnositelja ustavne tužbe izjavljen protiv rješenja nadležnih tijela Hrvatske odvjetničke komore kojima je odbijen njegov zahtjev za upis u Imenik odvjetnika HOK-a zbog nedostojnosti za obavljanje odvjetništva. Autorica u ovom članku iznosi spomenute odluke i u njima izražena stajališta.
Stranka u sudskom postupku može biti svaka fizička ili pravna osoba, dok je posebnim propisima uređeno tko, osim fizičkih i pravnih osoba, može biti stranka u postupku. Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Stranke koje sudjeluju u postupku moraju biti poznate, žive i dostupne sudu, a to je nužno kako bi sud mogao komunicirati s njima. Tužitelj kao stranka koja pokreće parnični postupak (ili ovrhovoditelj u ovršnom postupku) u pravilu je sudu poznat. Problemi se, međutim, javljaju na strani koja je tužena. Naime, često tuženik ili ovršenik nisu poznati ili nisu dostupni sudu odnosno tužiteljskoj strani. U takvim slučajevima treba omogućiti tužitelju, s jedne strane, da ostvari svoja prava koja na drugi način nije mogao ostvariti, dok istodobno, s druge strane, treba zaštiti tuženikova prava u postupku.
Ovrha na motornom vozilu kao posebna vrsta ovrhe na pokretninama je složen ovršni postupak, no motorna su vozila pokretnine u pravilu veće vrijednosti koje zasigurno lako pronalaze put do unovčenja, a samim tim i do namirenja ovrhovoditelja. Ovaj specifičan oblik ovrhe uređen je Ovršnim zakonom. Isti se (kao i ostali ovršni postupci) pokreće prrijedlogom za ovrhu. Uzimajući u obzir sve nedoumice suda u ovršnom postupku, i možda i neke nedorečenosti odredaba toga Zakona, zakonodavac je u zadnjoj Noveli toga Zakona, ovršni postupak na pokretninama (osobito na motornom vozilu) pokušao učiniti što svrsishodnijim i učinkovitijim, a što je naročito postigao novinama unesenim u odredbe o Očevidniku nekretnina i pokretnina, te ovlaštenju suda da ovrhu na motornom vozilu radi naplate novčane tražbine određuje na temelju ovršne i vjerodostojne isprave.
Autor u članku analizira jedan slučaj iz domaće sudske prakse te u vezi s njim iznosi svoj stav o tome kako bi u zemljišnoknjižnim predmetima trebalo rješavati ZK prijedloge u kojima se uoče očite greške tj. kako tumačiti pojedine norme Zakona o zemljišnim knjigama. Autor smatra da su u konkretnom slučaju sudovi, umjesto odbijanja prijedloga za uknjižbu (kod kojeg su omaškom upisani krivi brojevi ZK čestica) imali osnovanih razloga dopustiti provedbu traženog upisa (prijenosa prava vlasništva). Drži da je, bez obzira na pogrešno označen katastarski broj čestice, u konkretnom primjeru ugovor o darovanju provediv u zemljišnim knjigama. Naime, kako se svi drugi elementi iz ugovora i tabularne isprave slažu sa stanjem u zemljišnoj knjizi, smatra da su sudovi pogriješili kada su očitoj pogrešci tj. "inverziji" pridali značaj odlučne činjenice. Sudovi su na taj način izrazili čisto formalistički pristup u sagledavanju i rješavanju predmeta.
U časopisu Pravo i porezi br. 1/09. objavili smo prvi dio članka o arbitraži. U ovome broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove bitne tematike na način da se obrađuju pitanja vezana za pravorijek i završetak postupka, pravna sredstva protiv pravorijeka, priznanje i ovrha pravorijeka te sudski postupak.
Autor u ovome članku razmatra pitanja vezana za novu Smjernicu EU o trošarini na duhanske proizvode. 16. srpnja 2008. Komisija EU podnijela je Prijedlog Smjernice za izmjenu Smjernice 92/79/EEZ, Smjernice 92/80/EEZ i Smjernice 95/59/EU o strukturi i poreznim stopama trošarine na duhanske proizvode. Uz Prijedlog Smjernice, Komisija je izradila i posebno Izvješće koje je uputila Europskom Parlamentu i Vijeću, a tiče se strukture i poreznih stopa trošarina na cigarete i ostale duhanske proizvode (KOM (208)).