Autor u ovom članku razmatra pitanja vezana za ustroj organa dioničkog društva u svijetlu posljednjih velikih novela Zakona o trgovačkim društvima iz 2007., stavljajući naglasak osobito na odnos upravnog odbora i izvršnih direktora u monističkom sustavu ustroja organa dioničkog društva.
UVOD
UPRAVA I NADZORNI ODBOR U DUALISTIČKOM I UPRAVNI ODBOR U MONISTIČKOM SUSTAVU KAO ORGANI DRUŠTVA SU PO SADRŽAJU I OVLASTIMA UŽI POJAM OD POJMA MANAGEMENT
temi koja je iznimno bitna jer je riječ o vrijednostima koje su zaštićene samim Ustavom, o životu i zdravlju čovjeka, točnije pacijenta. S obzirom na izniman napredak medicine, u današnje je vrijeme pacijentima sve teže razumjeti postupke koji se provode nad njima u svrhu izlječenja te se često naglašava potreba da se zaštite pacijenti, a vrlo rijetko potreba da se zaštite liječnici. Oni su u vrlo teškoj situaciji jer često ni njima samima, zbog nedorečenosti propisa, nije jasno što bi oni u smislu informiranja pacijentima trebali pružiti, a još je veći problem da je situacija u zdravstvu (ne mislimo na liječnike koji rade u privatnoj praksi) takva da liječnici svakodnevno imaju nekoliko desetaka pacijenata pa uslijed gužve ne stignu „obraditi“ sve pacijente. Zato liječnici nemaju vremena za opširna obavještavanja i upute o svemu što se od njih zahtijeva. Autorica je u ovom članku pokušala dati odgovor na pitanje kako pomiriti prava pacijenta i zaštititi liječnike kako bi se prava jednih i drugih mogla što potpunije ostvarivati, detaljno analizirajući što jest, a što bi trebao biti informirani pristanak, uz detaljan pregled pravnih vrela iz kojih izvire pravo na informirani pristanak, uočavajući pritom kolizije i nedorečenosti u zakonskim tekstovima i u radovima različitih pravnih teoretičara. Osim toga nude se rješenja kojima bi se prava pacijenata, ali i prava i obveze liječnika, mogla u najboljoj i najvećoj mjeri ostvarivati.
UVOD
PRAVNA VRELA
POJAM I SADRŽAJ INFORMIRANOG PRISTANKA PACIJENTA NA LIJEČENJE
NAČINI DAVANJA INFORMACIJA – FORMA, VRIJEME, NAČIN I KOLIČINA INFORMACIJA
PRETPOSTAVKE PRAVNE VALJANOSTI PRISTANKA PACIJENTA NA LIJEČENJE
PRISTANAK NA LIJEČENJE KOD DJECE, OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA I INVALIDA
SLUČAJEVI U KOJIMA JE OGRANIČENA OBVEZA LIJEČNIKA U ODNOSU NA INFORMIRANJE PACIJENTA
Početkom ove godine Vlada Republike Hrvatske donijela je novu Uredbu o uredskom poslovanju, čime je nakon više od 20 godina osuvremenjen ovaj bitan propis procesne regulacije rada državne i javne uprave te tijela koje imaju javne ovlasti. Nova Uredba zajedno s planiranim novim sustavom klasifikacijskih oznaka i brojčanim oznakama stvaratelja i primatelja pismena te standardnim projektom elektroničkoga uredskog poslovanja činit će cjelinu novoga hrvatskoga uredskog poslovanja. Dosadašnja Uredba, donesena još za vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske, ostala je stilski i jezično zarobljena u vremenu, a sustav klasifikacijskih oznaka, također iz tog vremena, danas je praktički neprimjenjiv za predviđene svrhe. Sve je to otežavalo usavršavanje i posebno informatizaciju uredskog poslovanja.
Temelj ovog članka su odredabe bivšega Zakona o braku i porodičnim odnosima i pozitivnoga Obiteljskog zakona koje određuju pravnu prirodu bračne stečevine, tj. imovine koju su bračni drugovi (i s njima izjednačeni partneri) stekli za trajanja bračne (ili kvazibračne) zajednice. Razmatra se utjecaj ponašanja bračnih drugova (partnera iz zajednice), u smislu njihova vlasničkoga (ili kvazivlasničkog) deklariranja prema trećima, na pravne odnose u koje jedan bračni drug (partner) ulazi sa ili bez ovlaštenja drugoga. Autor konstatira da je pojam 'vlasništva' u navedenim zakonima zapravo ekonomskoga a ne pravnog sadržaja, te da prvenstveno izražava proporciju pripadnosti imovinskih prava u odnosu između bračnih drugova, a ne kvalificira vlasničku pripadnost pojedinih objekata imovine prema trećima. Autor se kritički osvrće na (novije) sudske odluke koje proglašavaju ništetnima ugovore koje jedan partner, zajedničar ili suvlasnik, sklapa sa stjecateljima koji pristupaju poslu s povjerenjem i u dobroj vjeri te ukazuje na nedosljednost prakse i manjkavo obrazloženje odluka.
Ugovori predstavljaju najčešću pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na nekretninama. U današnje vrijeme promet nekretnina je vrlo velik te je valjano zaključenje ugovora i valjani upis u zemljišne knjige bitan preduvjet za zaštitu prava vlasništva.Vlasništvo na nekretninama temeljem ugovora može se steći samo od vlasnika nekretnine i to od zemljišno-knjižnog vlasnika. Da bi se steklo pravo vlasništva temeljem ugovora i upisa u zemljišnu knjigu potrebno je da se poštuju odredbe svih zakona koje uređuju to pitanje. Stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora na nekretninama uređeno je Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o zemljišnim knjigama . Svi ti propisi uređuju poseban postupak kako zaključenja ugovora, tako i bitan sadržaj tih ugovora, predviđaju pisani formu kao preduvjet valjanosti ugovora te konačno upis u zemljišne knjige kao temelj stjecanja prava vlasništva na nekretninama.
Pravo zadržanja je ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar, koja se nalazi u njegovim rukama, zadrži do naplate svoje dospjele tražbine i da u slučaju neplaćanja svoju tražbinu može naplatiti iz vrijednosti te zadržane stvari. Dakle, to je zakonom predviđeno sredstvo zaštite vjerovnika, s ciljem naplate novčanih tražbina. Zakon o obveznim odnosima uređuje pravo zadržanja u čl. 72. – 75. u okviru glave V., „Učinci obveza“, čime je institut prava zadržanja priznat kao opći institut u našem obveznom pravu (osim toga se klauzulama u određenim ugovorima to pravo vjerovnika posebno naglašava), s time da kod ugostiteljske ostave postoje i specifična prava koja odstupaju od općih pravila. Autorica u ovom članku analizira opća pravila o pravu zadržanja, načine i uvjete ostvarenja tog prava te ističe specifičnosti određenih slučajeva.
Ovim radom prikazan je jedan specifičan sektor u Republici Hrvatskoj, poseban po tome jer spada u javni sektor, koji je za razliku od onog u EU i SAD-u, podijeljen na međusobno odijeljene državne, lokalne i javne službe i ustanove. Svaki od ta tri područja javnog sektora je odvojen i određen posebnim zakonima. Od toga javne službe zapošljavaju najveći broj ljudi, ali za razliku od državnih i lokalnih službenika, zaposlenici u javnim službama i ustanovama nemaju svoj poseban zakon. Njihovi radni odnosi uređeni su općim radnopravnim propisima, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Zakonom o plaćama službenika u javnim službama. U cilju veće efikasnosti i smanjenju troškova javnog sektora, vjerojatno će u budućnosti doći do spajanja javnih i državnih službi kako je provedeno u većini država Europske unije, čime će se povećati efikasnost i transparentnost rada tih službi, a time i povjerenje građana u državne institucije.
Godine 2007. donesen je novi Zakon o preuzimanju dioničkih društava. Dana 1. siječnja 2009. stupio je na snagu Zakon o tržištu kapitala, što je prouzročilo potrebu za izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju dioničkih društava, o čemu detaljnije pišemo u nastavku teksta.
UVOD
ZAŠTITA MANJINSKIH DIONIČARA
NOVELIRANO ZAKONSKO UREĐENJE INSTITUTA
OSVRT NA NOVELE ZAKONA O PREUZIMANJU DIONIČKIH DRUŠTAVA
OSVRT NA AKTUALNU SITUACIJU PREUZIMANJA DIONIČKIH DRUŠTAVA
Belgijske Orijentacijske tablice za odmjeravanje naknade štete jedan su od međaša na putu postizanja jedinstvenih europskih tablica za ocjenu posljedica povrede prava osobnosti i svote njihove naknade. Riječ je o bitnom i vrlo zanimljivom institutu kojega autor u ovomčlanku detaljno razlaže.
UTVRĐIVANJE NEIMOVINSKE ŠTETE – VRLO AKTUALAN EUROPSKI PROBLEM
KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE SVOTE ODŠTETE I KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE POSLJEDICA POVREDE ZDRAVLJA NEKE OSOBE
BELGIJSKE ORIJENTACIJSKE TABLICE 2008.
NESPOSOBNOST ZA RAD/TRAJNA NESPOSOBNOST (INVALIDITET)
