S računovodstvenog je motrišta promidžba nesporno trošak tekućeg razdoblja i porezno priznani izdatak. Troškovi promidžbe poistovjećuju se katkad s darovanjima prigodom pojedinih blagdana ili obljetnica trgovačkog društva, kada se teško može razlikovati od reprezentacije. Troškovi reprezentacije su različiti tipovi troškova koji se pojavljuju pri konzumaciji, čašćenju ili nekom drugom obliku ugošćavanja poslovnih partnera pri sklapanju poslova, na proslavama ili nekim drugim prigodama. Reprezentacija se djelomično priznaje kao rashod u smislu poreza na dobitak. U ovom članku autor razmatra razne oblike troškova promidžbe i reprezentacije te njihovo porezno i knjigovodstveno motrište.

1. Troškovi promidžbe, reprezentacije i darivanja dopušteni su
2. Promidžba i reprezentacija
3. Troškovi reklame
4. Darovi i sponzorstva
5. Reprezentacija
6. Zaključak

Jedno od osnovnih računovodstvenih zahtjeva koje proizlazi iz računovodstvenih standarda nalaže iskazivanje imovine po fer vrijednosti. Svođenje imovine na fer vrijednost rezultira povećanjem ili smanjenjem vrijednosti imovine, odnosno povećanjem rashoda ili prihoda. Pritom rashodi nastali s osnove svođenja imovine na fer vrijednost nisu uvijek porezno priznati. Kako postupiti pri svođenju potraživanja na fer vrijednost, odnosno kako evidentirati vrijednosna usklađenja i otpis potraživanja od kupaca u knjigovodstvu, te kakav je porezni položaj takvih vrijednosnih usklađenja i otpisa, opširnije pročitajte u nastavku članka.

1. Obveza provedbe vrijednosnog usklađenja
2. Knjigovodstveno evidentiranje vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja od kupaca
3. Porezni položaj vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja od kupaca
4. Zaključak

Godišnji popis imovine i obveza jedan je od nužnih uvjeta kako bi temeljni financijski izvještaji bili realni i objektivni te kako bi korisnici na temelju takvih izvještaja donosili primjerene poslovne odluke. Iz toga razloga Zakon o računovodstvu i Opći porezni zakon propisuju obvezu provedbe popisa. Jednako je tako i zahtjevima HSFI i MSFI uređeno da financijski izvještaji moraju fer i istinito prezentirati financijski položaj i uspješnost trgovačkog društva, a to je moguće jedino ako knjigovodstveno stanje odgovara stvarnom stanju. Što pri popisivanju imovine i obveza treba imati na umu, pročitajte u nastavku članka. O porezno dopuštenim razinama kala, rasipa, loma, kvara i tehnološkog manjka pročitajte u sljedećem broju RRiF-a.

1. Obveza provedbe godišnjeg popisa (inventure)
2. Redovit i izvanredan popis (inventura)
3. Organizacija popisa (inventure)
4. Popisno povjerenstvo i plan popisa
5. Provedba godišnjeg popisa
6. Elaborat o obavljenom godišnjem popisu
7. Odlučivanje o popisnim razlikama
8. Zaključak

Građevinski objekti i pripadajuća zemljišta u velikim trgovačkim društvima čine znatan dio imovine pa je nastanak troškova uređenja okoliša u tim društvima učestala pojava. Autorica u članku obrazlaže računovodstveno praćenje troškova uređenja okoliša koji nastaju kod izgradnje putova, kanala, parkirališta, ograda, sadnje drveća i drugog ukrasnog bilja na zelenim površinama, uzimajući pritom u obzir i porezno motrište takvih izdataka.

1. Uvod
2. Ulaganja u putove i ceste, parkirališta, ograde, kanale i sl.
3. Ulaganja u sadnju cvijeća i drugoga ukrasnog bilja
4. Otuđenje ulaganja u okoliš
5. Zaključak

Obavljanje djelatnosti sa zakupljenom, unajmljenom imovinom od drugih poduzetnika (fizičkih osoba) ili pak pribavljanje imovine putem leasinga dio su redovitih poslovnih aktivnosti većine poduzetnika. Zakup, najam i leasing razlikuju se u računovodstvenom evidentiranju kao i poreznom motrištu. U članku je dan osvrt i na troškove održavanja unajmljene imovine te na ulaganje u tuđu imovinu – kao nematerijalnu dugotrajnu imovinu.

1. Uvod
2. Zakup (najam)
3. Ulaganje u tuđu imovinu radi poboljšanja
4. Raskid ugovora o zakupu (najmu)
5. Umjesto zaključka

Osnivanje vlastitoga trgovačkog društva pruža priliku za samozapošljavanje, ali i zapošljavanje drugih, čime se pokreće gospodarska aktivnost. Iako poduzetnička aktivnost nosi brojne rizike i neizvjesnost, ona pruža i brojne prednosti, a najbitnija je da o uspjehu odlučuje sam poduzetnik svojim radom i zalaganjem. Što treba znati prije nego što se upustite u avanturu osnivanja vlastitog društva, pročitajte u nastavku članka.

1. Uvod
2. Postupak osnivanja d.o.o.-a
3. Prijava društva nadležnim institucijama
4. Otvaranje poslovnih knjiga
5. Obveza plaćanja članarina i naknada
6. Poslovanje društva bez zaposlenih
7. Zaključak

• Praktikum proračunskog računovodstva
• U sadržaju članka opisani su postupci knjiženja vezani uz događaje nastale uz primjenu valutne klauzule. Zatim su opisani obračuni i knjiženja troškova službenih putovanja.

Ustanove prate poslovne događaje u svojim računovodstvima. One su gdjekoji put u dvojbi oko toga koje računovodstvo moraju voditi: poduzetničko, neprofitno ili proračunsko. O tim dvojbama pišemo u ovom članku.

1. Uvod
2. Temeljne odredbe o ustanovama
3. Porez na dobitak
4. Računovodstvo

• Praktikum neprofitnog računovodstva
• U sadržaju članka opisan je postupak knjiženja poslovnih događaja vezanih uz zajmove u računovodstvu neprofitnih organizacija.

   Imovina jesu resursi koje neprofitna pravna osoba kontrolira kao rezultat prošlih događaja i od kojih u budućnosti očekuje koristi u obavljanju djelatnosti. Vrijednost dugotrajne imovine postupno se smanjuje i s te joj se osnove smanjuje nabavna/procijenjena vrijednost. Obveznici primjene Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija obvezni su pri smanjenju vrijednosti dugotrajne imovine provoditi obračun amortizacije odnosno otpis (ispravak) vrijednosti u skladu s popisom stopa amortizacije dugotrajne imovine koji je sastavni dio navedene Uredbe.

1. Dugotrajna imovina
2. Amortizacija ili ispravak vrijednosti
3. Donacija povezane s dugotrajnom nefinancijskom imovinom

    Sastaviti konačni obračun plaće pri zadnjoj isplati u godini nije samo mogućnost nego i obveza poslodavca. To je obveza ako plaće nisu redovito isplaćivane u tijeku poreznog razdoblja (godine) radnicima koji su u cijeloj 2009. bili zaposleni i radili kod poslodavca, a u 2009. nisu mijenjali prebivalište odnosno uobičajeno boravište između mjesta i gradova u kojima je propisano plaćanje prireza. No poslodavac može, iako nije obvezan, sastaviti konačni obračun poreza i prireza iz plaća i ako su plaće redovito isplaćivane, ali u nejednakim svotama, što je u pojedinim mjesecima dovelo do većeg opterećenja porezom na dohodak i prirezom. Opširnije o obvezi, razlozima i načinu sastavljanja konačnog obračuna poreza iz plaća za 2009., pišemo u ovom članku.

1. Obveza sastavljanja konačnog obračuna plaće
2. Razlozi zbog kojih je propisana obveza sastavljanja konačnog obračuna poreza iz plaće
3. Kada poslodavac može, ali nije obvezan sastaviti godišnji obračun poreza na dohodak i prireza iz plaće
4. Porezni razredi i porezne stope koje se primjenjuju kod konačnog obračuna plaće za 2009.
5. Sastavljanje konačnog obračuna
6. Korisno je sastaviti konačni obračun plaće i kada to poslodavac nije obvezan učiniti
7. Obveza dostavljanja podataka o porezno priznatim premijama osiguranja

Ulaganja se u dionice kao dio ulaganja u financijsku imovinu smatraju jednim od uzroka sadašnje svjetske financijske krize koja je zahvatila i Hrvatsku te postaju zanimljiva za brojne ulagače u nas. Autor u ovom članku piše o načinu revizije ulaganja u dionice koje se drže za trgovanje odnosno koje su raspoložive za prodaju. Ta podjela dionica ima različite učinke na bilancu odnosno račun dobitka i gubitka, kao što pojašnjava autor u ovom članku.

1. Uvod
2. Ciljevi revizije ulaganja u dionice za trgovanje i dionice raspoložive za prodaju
3. Kriteriji revizije ulaganja u dionice za trgovanje i dionice raspoložive za prodaju
4. Metode revizije ulaganja u dionice za trgovanje i dionice raspoložive za prodaju
5. Problemi za raspravu
6. Zaključak

Na svojoj je redovitoj sjednici, održanoj u Londonu od 14. do 18. rujna 2009., Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (u nastavku IASB) raspravljao o:

• financijskoj krizi: o prestanku priznavanja, financijskim instrumentima: zamjeni za MRS 39, klasifikaciji izdanih prava
• konceptualnom okviru standarda
• financijskim instrumentima s obilježjima glavnice
• prezentiranju financijskih izvještaja
• ugovorima o osiguranju
• najmovima
• obvezama: amandmanu na MRS 37
• obvezama prema zaposlenicima
• objavljivanju povezanih stranaka
• priznavanju prihoda.

U nastavku će se podrobnije prikazati tijek rasprave i doneseni zaključci o priznavanju prihoda i prezentiranju financijskih izvještaja.

Operativno planiranje je posao koji se redovito pojavljuje svake godine u isto doba i sa istom svrhom i razlogom. To je sjajna prilika za detaljnu „inventuru“ kompletnog poslovanja u protekloj godini, i to znatno prije bilo koje službene analize (koje se obično rade po završetku poslovne godine). S obzirom na to da sve planirane aktivnosti za sljedeću godinu moraju biti u potpunosti dovršene najkasnije mjesec dana prije završetka stare, jasno je da je ono zapravo i proces predviđanja i procjene ovogodišnjih rezultata. Planiranje se temelji na matematičkim proračunima, međutim bilo bi potpuno pogrešno shvatiti ga tako jednostrano. S druge strane, ono se mora oslanjati i na osjećaje i instinkt. Dakle, svatko tko sudjeluje u bilo kojem dijelu poslovnog planiranja mora planove i promišljati, mora realno i objektivno sagledati stvarnu situaciju i realne prilike koje se očekuju sljedeće godine. U procjeni prodaje to je najteže, a na tome počiva cijeli proračun – društvo.

1. Uvod
2. Plan prihoda definira tržište
3. Zašto je bitan životni vijek proizvoda
4. Planiranje nabave, proizvodnje i zaliha
5. Planiranje pomoću točke pokrića
6. Primjer planiranja jedne prodajne akcije
7. Fleksibilni plan jednog profitnog centra

Krizna se godina 2009. polako bliži kraju. Pesimisti (ili realisti?) sljedeću 2010. godinu predviđaju još težom dok optimisti vjeruju da je najgore prošlo. Bilo kako bilo, treba se dobro pripremiti. Zadnje tromjesečje poslovne godine je razdoblje kad bi društvo trebalo planirati sljedeću godinu, uključujući izmjene i poboljšanja u poslovanju na temelju dosadašnjih ostvarenih rezultata. U 2010. je naglasak na planiranju veći nego ikad. Zašto? Upravo zbog neizvjesnosti razdoblja koje je pred nama bitno je planirati što će i kako trgovačko društvo raditi, a ne samo reagirati na promjene.

1. Hrabar pogled u 2010.
2. Zašto planirati
3. Utjecaji na izradu poslovnog plana
4. Sudionici procesa planiranja
5. Zamke pri planiranju
6. Izrada poslovnog plana
7. Praćenje ostvarenja plana
8. Umjesto zaključka

Mali i srednji poduzetnici često se u praksi susreću s potrebom izrade projekcije financijskih izvješća. Ta potreba nastaje iz najmanje dva razloga: prvo, u postupku podnošenja kreditnih zahtjeva kreditor često, u okviru kreditne dokumentacije, propisuje obvezu izrade projekcije financijskih izvješća i, drugo, poduzetnikovo poslovno okruženje, kod ugovaranja većih poslova, nameće potrebu iskazivanja brojčanih pokazatelja učinaka određenog posla prije njegova konačnog zaključenja, a koji se sublimira u projekciji financijskih izvješća. Projekcija financijskih izvješća bitna je i jer se njome utvrđuje potreba za dodatnim kratkoročnim izvorima financiranja. U ovom će se članku predočiti jednostavna metoda izrade projekcije financijskih izvješća.

1. Pretpostavke za izradu projekcije financijskih izvješća
2. Projekcija poslovnih politika i elemenata poslovnog rezultata
3. Projekcija računa dobitka i gubitka
4. Projekcija bilanci
5. Projekcija izvješća o novčanim tokovima
6. Zaključak

Trgovačka društva u svom životnom vijeku često imaju uspone i padove, razdoblja dobrog i lošeg poslovanja, odnosno krizna razdoblja koja često završavaju financijskim slomom (bankrotom). Važna pretpostavka preživljavanja i ozdravljenja društva je izrada i implementacija Programa financijskog restrukturiranja i sanacije društva. U praksi se koriste različite metodologije i sadržaji za izradu i implementaciju Programa financijskog restrukturiranja i sanacije društva ovisno o vrsti i svojstvima financijske krize. U ovom je članku dana jedna moguća metodologija i sadržaj Programa financijskog restrukturiranja i sanacije društva koji se temelji na teorijskim spoznajama i praktičnim iskustvima.

1. Uvod
2. Analiza i ocjena financijskog stanja i financijskog neuspjeha trgovačkog društva
3. Mjere za restrukturiranje i sanaciju društva
4. Financijski učinci mjera restrukturiranja i sanacije
5. Plan provedbe programa financijskog restrukturiranja i sanacije društva
6. Zaključak

Hrvatska oporezuje imovinu svojih građana putem poreza na promet nekretnina, poreza na kuće za odmor, poreza na korištenje javnih površina, poreza na tvrtku ili naziv te poreza na vozila i plovila. Imovina se u Hrvatskoj tereti i putem komunalne naknade i doprinosa. Uspoređujući udio od oporezivanja imovine u odnosu na ukupne porezne prihode, vidljivo je da u usporedbi sa zemljama Europske unije i regije Hrvatska zapravo prednjači u oporezivanju imovine. U razdoblju od 2002. do 2008. prihodi od oporezivanja svih oblika imovine činili su prosječno 5,9% ukupnih poreznih prihoda konsolidirane države. U 2008. je udio navedenih prihoda bio čak 6,9% u ukupnim poreznim prihodima. U europskim OECD zemljama prosječni udio poreza na imovinu iznosi 4,8%, a u zemljama regije 3,18%. Odgovor na pitanje treba li u Hrvatskoj uvoditi dodatni porez na imovinu (koju, koje vrijednosti itd.) možete dobiti kad pročitate ovaj članak.

1. Uvod
2. Pojam i vrsta poreza na imovinu
3. Oporezivanje imovine u Hrvatskoj
4. Prednosti i nedostatci poreza na imovinu
5. Zaključak

U uvjetima gospodarske krize i smanjenja likvidnosti, poslovni subjekti često svoja potraživanja i obveze nastoje namiriti obračunskim putem bez uporabe novca, a što se obavlja kompenzacijom, asignacijom, preuzimanjem duga te cesijom ili ustupanjem potraživanja. Tako je i odredbama Općega poreznog zakona, čije izmijenjene odredbe od 1. siječnja 2009. u svom poslovanju obvezno primjenjuju pravne i fizičke osobe, u naš porezni sustav uveden institut prava na ustupanje, zaloga te pljenidbe potraživanja što ih porezni obveznici imaju prema poreznom tijelu. Temeljem pisanog ugovora o ustupu (cesiji), porezni obveznik – trgovačko društvo ili obrtnik može ustupiti svoje potraživanje s naslova poreza nekoj drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi. Pisani je ugovor o ustupu obvezujući za porezno tijelo, osim ako se nad ustupateljem ne provodi ovršni postupak. Osoba kojoj se ustupa pravo na potraživanje može biti fizička ili pravna i ne mora biti porezni obveznik. U nastavku članka pročitajte koje elemente treba sadržavati ugovor o ustupu potraživanja, koje postupke poduzima ovlašteni službenik Porezne uprave nakon zaprimanja ugovora te u kojem iznimnom slučaju dostavljeni ugovor nije obvezujući za porezno tijelo.

1. Uvod
2. Pojam i osnovna obilježja porezno-dužničkog odnosa
3. Podmirenje obveza za poreznog dužnika od treće osobe i solidarnog dužnika
4. Ustup prava na povrat poreza iz porezno-dužničkog odnosa
5. Postupci koje provodi službenik u ispostavi Porezne uprave nakon zaprimanja ugovora o ustupu
6. Donošenje izjave o prijeboju i rješenja kojim se odobrava povrat poreza od strane Porezne uprave
7. Zaključak

Zakon o trošarinama objavljen je u Nar. nov., br. 83. od 15. srpnja 2009., a stupa na snagu 1. siječnja 2010. Predmetnim je zakonom usklađen trošarinski porezni sustav oporezivanja u RH s pravnom stečevinom EU, a primjenjuje se na energente (uključujući prirodni plin, ugljen i koks) i električnu energiju, alkohol i alkoholna pića te duhanske proizvode. Novim Zakonom o trošarinama nije obuhvaćeno oporezivanje posebnim porezom na kavu, bezalkoholna pića, luksuzne proizvode, osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove. O oporezivanju posebnim porezom na kavu i bezalkoholna pića pišemo u ovom broju časopisa RRiF, a o luksuznim se proizvodima može pročitati u RRiF-u br. 8/09., str. 88. Oporezivanje posebnim porezom na osobne automobile, plovila i zrakoplove obrađeno je u časopisima RRiF, br. 8/09 – PRILOG, str. 32., i PiP, br. 9/09., str. 8. Opširnije o tome što donosi novi Zakon o trošarinama piše u nastavku naša suradnica iz Središnjeg ureda – Carinske uprave.

1. Uvod
2. Novi instituti trošarinskog prava
3. Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika
4. Kretanje trošarinskih proizvoda kroz sustav odgode plaćanja trošarine
5. Isprave koje prate trošarinske proizvode
6. Obveznici plaćanja trošarine
7. Nastanak obveze obračunavanja trošarine
8. Plaćanje trošarine
9. Obračuni trošarine i izvješća
10. Evidencije koje vodi trošarinski obveznik
11. Povrat plaćene trošarine
12. Trošarinsko oslobođenje
13. Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem trošarine
14. Osnovne izmjene vezane za oporezivanje trošarinskih proizvoda
15. Postupovne te prijelazne i završne odredbe
16. Zaključak

Oporezivanje proizvoda posebnim porezima (trošarinama, akcizama) u hrvatskom poreznom sustavu zauzima bitno mjesto, i to ne samo zbog visokih svota koje opterećuju prodajne cijene te povećavaju osnovicu za PDV nego i zbog dosta čestih promjena. Posebni porez na bezalkoholna pića jedan je od poreza iz navedene skupine koji od svih proizvoda koji se oporezuju posebnim porezima zauzima posljednje mjesto u strukturi prihoda Državnog proračuna. Od 1. siječnja 2010. primjenjuje se novi Zakon o trošarinama (Nar. nov., br. 83/09.), međutim odnosi se samo na oporezivanje alkohola i alkoholnih pića, piva, duhanskih proizvoda i energenata. Kako oporezivanje bezalkoholnih pića posebnim porezom nije obuhvaćeno novim Zakonom o trošarinama, proizvođači i uvoznici bezalkoholnih pića će i nadalje primjenjivati važeći Zakon o posebnom porezu na bezalkoholna pića kao i ostale provedbene propise iz tog područja. Tko su porezni obveznici obračunavanja i plaćanja ovog posebnog poreza i koje su posebnosti u obračunu, može se pročitati u nastavku članka.

1. Zakonski okvir – propisi koji uređuju oporezivanje posebnim porezom na bezalkoholna pića
2. Prikaz bitnijih stajališta Ministarstva financija – Carinska uprava u vezi s oporezivanjem posebnim porezom na bezalkoholna pića
3. Što je predmet oporezivanja, tko su obveznici obračunavanja poreza, visina posebnog poreza na bezalkoholna pića, oslobođenja
4. Obračunavanje i plaćanje posebnog poreza kod uvoznika
5. Obračunavanje posebnog poreza kod proizvođača
6. Izvješćivanje o plaćenom posebnom porezu

Uvođenje markica za označavanje proizvoda u prometu u RH jedan je od oblika nadzora duhanskih proizvoda, alkohola i alkoholnih pića te brašna. Time se kvalitetnije prati promet robe te lakše i brže zamjećuju nezakoniti postupci. Zakonom o posebnom porezu na kavu te Pravilnikom o posebnom porezu na kavu i rukovanju markicama za kavu uređuju se prava i obveze obveznika posebnog poreza na kavu. Napominjemo da se od 1. siječnja 2010. primjenjuje novi Zakon o trošarinama (Nar. nov., br. 83/09.), no ne odnosi se na oporezivanje posebnim porezom na kavu. Posebni se porez na kavu i nadalje obračunava i plaća prema važećim propisima. Autorica u nastavku pojašnjava postupke oko pribavljanja, rukovanja i izvješćivanja o markicama za kavu, obračun i plaćanje posebnog poreza na kavu.

1. Temeljne odredbe
2. Posebni porez na kavu
3. Promet kave
4. Izvješćivanje
5. Zaključak

U postupku carinjenja robe i u postupku kojim se naknadno provjeravaju podatci iz carinskih deklaracija deklarant ima na raspolaganju različite metode i instrumente koji mu omogućuju ispravnu provedbu odnosno ispravno okončanje zahtijevanoga carinskog postupka. U ovome je članku napisano o kojim je metodama i instrumentima riječ.

1. Uvod
2. Popunjavanje i podnošenje carinske deklaracije
3. Prihvaćanje i provjera carinske deklaracije
4. Puštanje robe
5. Potvrđivanje i obračun deklaracije
6. Ispravak podataka u carinskoj deklaraciji
7. Poništavanje carinskih deklaracija
8. Povrat ili otpust carinskog duga
9. Zaključak