Novi broj RRiF-a

Srijeda, 29.01.2014.

Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2014.

• Sadržaj časopisa možete pogledati ovdje.

---

     Naši će sindikati organizirati generalni štrajk, nezadovoljni Vladom i, kako kažu, nesposobnim, kriminalom obilježenim, poslodavcima, a sve povodom promjene radnog zakonodavstva. Oni kao da su na Titaniku dok orkestar još svira. Problem je ipak mnogo složeniji. Prokletstvo globalne konkurencije možeš ignorirati, no u tržišnom će natjecanju ići samo oni koji je prihvate. Svi koji su izgubili posao jer je ponuđena cijena bila previsoka, to dobro znaju. Drugi su spremni raditi za nižu nadnicu, i to već u bližem susjedstvu (Makedoniji, Srbiji, Rumunjskoj i Bugarskoj). To je brutalno ako nemaš proizvod koji sadržava puno znanja i tehnoloških inovacija koje te čine vrijednosno prihvatljivim. Kako isplatiti plaće i kako održati radna mjesta – misle li sindikalisti o tome? Ministar rada tješi ih da neće trebati više raditi. Zabluda je kako se veća sigurnost radnika može propisati Zakonom.
      Slušamo kako su u skandinavskim zemljama radnička prava briljantna. Ali, u Danskoj dobijete otkaz preko noći i nema otpremnine, i to je to, a možeš si misliti kako će švedski menadžer isplatiti plaću prije radniku nego sebi, ili da danske zaposlene žene imaju duži porodiljni dopust nego kod nas. A baš zbog fleksibilnog tržišta rada (koje uključuje lake otkaze bez otpremnina) ni jedan radnik neće trpjeti ni najmanje iživljavanje poslodavca (iz knjige K. Wolsperger Danilovski: Danci i stranci, str. 101.).
Malo dalje, na slikama časopisa, u Londonu vidimo užasno uplašena lica sirotih ljudi pred policajcima koji „rješavaju“ invaziju Rumunja. A oni im poručuju: Vidjet ćete nas puno više u skoroj budućnosti. Mi ćemo prositi, raditi što god možemo samo da ostanemo (iz časopisa: British GQ, siječanj 2014., str. 165.).
     Naš ministar financija pak nastavlja s uvođenjem „papirnatog reda“ koji ni veliki njemački proizvođač softvera SAP ne može riješiti – još im ne prolazi naš čudesni JOPPD. Sve me ovo podsjeća na stanje koje se opisuje u knjizi „Austrijski duh“ iz vremena do 1914. Tamo je upravni aparat imao moto: mi možemo čekati. Birokratsko cjepidlačenje poprimalo je legendarne razmjere: u Beču je svaku uplatu poreza određivalo 27 službenika. Kad su 1905. optužili nekog otpravnika vlakova zbog nehaja, sud ga je oslobodio nakon što je njegov odvjetnik dovukao u sudnicu tridesetak knjiga i izjavio: propis što ga je moj klijent navodno prekršio nalazi se u ovim knjigama. A potom se sve to srušilo. Danas je Austrija najstabilnija zemlja u EU-u u kojoj je i lijepo živjeti.

Dr. sc. Vlado BRKANIĆ

Z.T.