Oporezivanje poklona koje poslodavac daje radnicima – uplata 400,00 kn u dobrovoljni mirovinski fond

Od društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom E. d.o.o., primili smo upit koji se odnosi na mogućnosti da pravne osobe kao poslodavci za svoje radnike jednokratno uplate neoporezive iznose od 400,00 kuna po radniku i to u dobrovoljni mirovinski fond. Postavljen je upit mogu li se takve uplate na ime kupnje udjela u fondu smatrati davanjem poklona radnicima u naravi. Nastavno odgovaramo.

Odredbama članka 14. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04.) propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a između ostalih i primici u naravi, kojima se smatraju korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka odnosno plaće iz stavaka 1. i 2. članka 14. toga Zakona daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju te primitke.

Detaljnije odredbe o primicima po osnovi nesamostalnog rada u naravi radnika i drugih fizičkih osoba iz članka 14. Zakona o porezu na dohodak propisane su člancima 15. i 16. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06. i 68/07.).

Odredbama članka 15. stavak 1. točka 5. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada u naravi, između ostalih smatraju i svi drugi posebno nenavedeni primici u svezi i po osnovi nesamostalnog rada koji se daju u naravi, osim izravnih ili neizravnih novčanih isplata i doznaka.

Odredbama članka 16. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se vrijednost primitaka u naravi iz članka 15. istoga Pravilnika utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti tih primitaka koja je važeća u mjestu davanja (s uključenim porezom na dodanu vrijednost). Člankom 16. stavak 3. točka 7. toga Pravilnika propisano je da se vrijednost primitaka u naravi pri davanju darova, usluga bez naknade i slično čija je pojedinačna vrijednost preko 400,00 kuna godišnje po pojedinom radniku i drugim fizičkim osobama iz članka 14. Zakona o porezu na dohodak, utvrđuje na vrijednost iste ili slične vrste stvari odnosno usluge prema tržišnim cijenama u mjestu davanja dara ili usluge, pri čemu se darovima smatraju samo davanja u naravi. Dakle, davanja darova i usluga bez naknade radnicima čija je pojedinačna tržišna vrijednost do 400,00 kuna po svakome radniku, ne smatra se isplatom odnosno omogućavanjem radnicima ostvarivanje primitaka u naravi, pa ni ne podliježu oporezivanju i obvezi obračuna i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja.

Međutim, iz navedenih odredbi propisa o porezu na dohodak proizlazi da u predmetnom slučaju poslodavci ne daju odnosno ne omogućuju radnicima darove u naravi ili uslugama čija je tržišna vrijednost 400,00 kuna po radniku, već da se radi o neizravnim uplatama odnosno novčanim doznakama radnicima, zbog čega se ta davanja trebaju smatrati primicima po osnovi nesamostalnog rada radnika u novcu iz članka 14. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dohodak, koji podliježu obvezi obračuna, obustave i uplate predujma poreza na dohodak na način propisan člankom 45. istoga Zakona.

Povratak na mišljenja