Porezni položaj uvoza dobara iz Srbije u EU

Datum: 14.01.2014, Utorak
Klasa: 410-19/13-01/07
Davatelj: Porezna uprava

      Porezni obveznik iz dostavnog popisa obrati se upitom u vezi poreznog tretmana uvoza iz Srbije u Europsku uniju. Naime, u upitu se navodi slučaj prema kojem porezni obveznik iz Srbije fakturira robu tuzemnom poreznom obvezniku na paritetu FCA koji organizira prijevoz te fakturira robu poreznom obvezniku iz Italije na paritetu CPT. Prema navodima u upitu porezni obveznik iz Italije organizira uvozno carinjenje u Sloveniji, a krajnje odredište robe je Italija. Obzirom na navedeno zatražena je potvrda mišljenja da je tuzemni porezni obveznik oslobođen plaćanja PDV-a budući da porezni obveznik iz Italije plaća PDV prilikom uvoznog carinjenja te je postavljeno pitanje kojim člankom Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon) je to oslobođenje propisano. Također, postavljeno je pitanje je li potrebno račun tuzemnog poreznog obveznika koji izdaje poreznom obvezniku iz Italije iskazati na nekom posebnom obrascu ili je dovoljno voditi posebne evidencije unutar tvrtke ako se takav račun nije moguće iskazati u Zbirnoj prijavi.
Odredbama čl. 4. st. 1. Zakona predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.
      Prema odredbama čl. 13. st. 1. Zakona mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca.
      Odredbama čl. 13. st. 2. Zakona propisano je da ako je mjesto iz kojeg se dobra otpremaju ili prevoze treće područje ili treća zemlja, tada se mjestom isporuke dobara koju obavi uvoznik, kao i mjestom bilo koje naknadne isporuke tih dobara, smatra država članica uvoza.
      Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je kod transakcije koja se obavlja između poreznog obveznika iz Hrvatske i poreznog obveznika iz Italije mjesto isporuke dobara prema čl. 13. st. 2. Zakona država članica uvoza, što je u opisanom slučaju Slovenija te bi se tuzemni porezni obveznik trebao obratiti slovenski poreznim vlastima kako bi se raspitao o mogućim poreznim obvezama u toj državi.
      Obzirom na navedeno, ako tuzemni porezni obveznik obavlja isporuku dobara za koju se smatra da mjesto isporuke nije u Hrvatskoj tada se radi o isporuci koja se ne oporezuje prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost te se u skladu s tim izdavanje računa kao i vođenje evidencija ne izvršava prema hrvatskom Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.

Povratak na mišljenja