RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Porezni tretman naknade troškova službenog putovanja u mjesto prebivališta radnika

Broj: 410-01/18-01/747 od 18.04.2018.

Na dostavljeni upit Poreznog obveznika iz Zagreba, o mogućnosti neoporezive isplate dnevnice radniku na službenom putu iz mjesta sjedišta poslodavca (Zagreba), u kojem radnik ujedno ima prijavljeno boravište i gdje taj radnik plaća prirez porezu na dohodak, u Rijeku, gdje radnik ima prijavljeno prebivalište, u nastavku odgovaramo:

Člankom 9. točkom 9. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16; dalje u tekstu Zakon) propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa.  

Člankom 7. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17 i 128/17; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina smatraju primicima od nesamostalnog rada ako prelaze iznose iz stavka 2. toga članka, a svi drugi primici koji nisu navedeni u tom stavku 2. smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u ukupno isplaćenom iznosu. Stavkom 2. točkama 19. do 22. toga članka Pravilnika propisani su neoporezivi iznosi dnevnica, a točkama 27., 28. i 31. neoporezivi iznosi ostalih troškova putovanja (troškovi prijevoza i noćenja).

Nadalje, prema članku 7. stavku 8. Pravilnika službenim putovanjem u tuzemstvu, u smislu Zakona i Pravilnika smatra se putovanje do 30 dana neprekidno, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca, a prema stavku 14. toga članka pod službenim putovanjem u inozemstvo u smislu Zakona i Pravilnika smatra se službeno putovanje do 30 dana neprekidno iz Republike Hrvatske u stranu državu i obratno te putovanje iz jedne strane države u drugu i iz jednog mjesta u drugo mjesto na teritoriju strane države.

Prema članku 7. stavku 11. Pravilnika dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara. 

Prema članku 7. stavku 15. Pravilnika izdatak za smještaj na službenom putovanju obračunava se u visini primljenog računa za noćenje, a prema stavku 2. točki 27. toga članka naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju mogu se neoporezivo isplatiti u visini stvarnih izdataka.

Prema članku 8. stavku 2. Pravilnika izdaci za službena putovanja iz članka 7. Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu.

Prema članku 43. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16; dalje u tekstu: OPZ) se u smislu toga Zakona, odnosno za porezne svrhe, smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. Uobičajeno boravište u smislu toga Zakona, odnosno za porezne svrhe, ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu toga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.

Prema članku 2. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, br. 144/12 i 158/13) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Boravište u Republici Hrvatskoj mogu imati i hrvatski državljani koji žive ili borave izvan Republike Hrvatske. Boravište se prijavljuje ako traje dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne interese (zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i druge interese).

Slijedom navedenog, prije svega je potrebno napomenuti da prebivalište i uobičajeno boravište za porezne svrhe utvrđeno sukladno članku 43. OPZ-a, ne mora nužno odgovarati prebivalištu i boravištu utvrđenom prema Zakonu o prebivalištu. Naime, iz citiranih odredbi OPZ-a razvidno je da se za porezne svrhe ponajprije utvrđuje gdje porezni obveznik ima svoje prebivalište, a to je vezano uz vlasništvo ili posjed (najam i sl.) stana neprekidno najmanje 183 dana, odnosno ako ima u vlasništvu ili posjedu više stanova onda se prebivalište za potrebe oporezivanja utvrđuje prema mjestu prebivališta obitelji ili prema mjestu iz kojeg porezni obveznik pretežno odlazi na rad (ako je samac). Samo ukoliko se temeljem navedenih odredbi ne može utvrditi prebivalište za porezne svrhe, utvrđuje se uobičajeno boravište te za porezne svrhe porezni obveznik neće u isto vrijeme imati utvrđeno i mjesto prebivališta i mjesto uobičajenog boravišta, dok prema Zakonu o prebivalištu fizička osoba može istovremeno imati prijavljeno i prebivalište, kao mjesto trajnog nastana, i boravište, kao mjesto u kojem privremeno boravi dulje od 3 mjeseca. 

Stoga, iako ne raspolažemo svim konkretnim podacima, možemo pretpostaviti da radnik iz upita ima mjesto prebivališta za porezne svrhe u Zagrebu, budući da mu je tamo mjesto rada i da tamo plaća prirez porezu na dohodak te u tom slučaju Rijeka za porezne svrhe više nije mjesto njegovog prebivališta i za potrebe službenog putovanja iz Zagreba u Rijeku poslodavac mu može neoporezivo isplatiti dnevnicu, pod uvjetom da su zadovoljeni i drugi propisani uvjeti. U protivnom, ako radnik ima stan u vlasništvu ili posjedu i u Zagrebu i u Rijeci, a u Rijeci mu i dalje obitelj ima prebivalište, tada bi za porezne svrhe njegovo mjesto prebivališta i dalje bila Rijeka i poslodavac bi morao obračunavati i uplaćivati prirez porezu na dohodak na propisani račun grada Rijeke, a u slučaju službenog putovanja iz Zagreba u Rijeku radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova radnog mjesta radnika, a u svezi s djelatnosti poslodavca, radniku se mogu neoporezivo isplatiti samo prijevozni troškovi u visini stvarnih izdataka i možebitno troškovi noćenja u visini stvarnih izdataka, odnosno u visini primljenog računa za noćenje, dok bi isplaćena dnevnica bila oporeziva u punom iznosu.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje:



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)