Porezni tretman pretvaranja revalorizacijske rezerve u temeljni kapital društva

Primili smo upit poreznog obveznika M. u svezi nastanka porezne obveze prilikom prijenosa revalorizacijske rezerve u temeljni kapital. Prema navodima iz upita porezni obveznik planira iskazanu revalorizacijsku rezervu nastalu temeljem revalorizacije nekretnine za koji je knjižena odgođena porezna obveza prenijeti u temeljni kapital, stoga je postavljeno pitanje poreznog tretmana navedenog postupka.

U nastavku dostavljamo odgovor.

Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05. i 57/06.) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. Prema odredbama članka 9. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08. i 146/09.) prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit smatraju se bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima. Odredbama članka 39. Pravilnika o porezu na dobit propisano je da se revalorizacijske pričuve koje su formirane pri procjeni imovine koja se amortizira u razdobljima prije primjene Zakona, 1. siječnja 2005., uključuju se u poreznu osnovicu u poreznom razdoblju i u iznosu u kojem se obračunava povećani trošak amortizacije na temelju revalorizacije, a ostatak revalorizacijske pričuve pri prodaji, uništenju ili drugom obliku otuđenja imovine od koje su oblikovane revalorizacijske pričuve. Revalorizacijska pričuva koja je formirana pri procjeni imovine od dana početka primjene Zakona uključuje se u poreznu osnovicu u poreznom razdoblju u kojemu je realizirana a utvrđuje se u svoti povećane amortizacije nastale zbog revalorizacije. Ostatak revalorizacijske pričuve uključuje se u poreznu osnovicu nakon uništenja, prodaje ili otuđenja na drugi način imovine od koje je revalorizacijska pričuva oblikovana.

Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu broj 12. točki 5. (Nar. nov., br. 136/09.) odgođene porezne obveze jesu iznosi poreza na dobit plativi u budućim razdobljima koji se odnose na oporezive privremene razlike.

Sukladno Međunarodnom računovodstvenom standardu broj 16. točka 39. revalorizacijska rezerva uključena u kapital koja se odnosi na nekretnine, postrojenja i opremu može se izravno prenijeti na zadržanu dobit, kada je prestalo priznavanje imovine. Cjelokupna rezerva može se prenijeti u zadržanu dobit kada je imovina povučena iz uporabe ili je otuđena. Međutim, neke se rezerve mogu realizirati ako subjekt koristi imovinu. U tom slučaju iznos realizirane rezerve je razlika između amortizacije zasnovane na revaloriziranom knjigovodstvenom iznosu sredstva i amortizacije zasnovane na izvornom trošku imovine. Prijenos revalorizacijske rezerve u zadržanu dobit ne provodi se kroz dobit i gubitak. Nadalje, točka 42. toga standarda navodi da, učinci na poreze na dobit, ako postoje, koji proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme priznaju se i objavljuju sukladno MRS 12. Porez na dobit.

Slijedom navedenog razvidno je da se osnovica poreza na dobit povećava postupkom realizacije revalorizacijske pričuve, a koja može biti realizirana prijenosom u zadržanu dobit kada se sredstvo prestane priznavati ili postupno korištenjem sredstva u iznosu koji se utvrđuje kao razlika između amortizacije zasnovane na revaloriziranom knjigovodstvenom iznosu sredstva i amortizacije zasnovane na izvornom trošku imovine.

Stoga pod propisanim uvjetima porezni obveznik može postupno korištenjem sredstva, revalorizacijske rezerve prenijeti u zadržanu dobit, te naknadom odlukom društva istu prenijeti u temeljni kapital društva. Nadalje, napominjemo da je postupak povećanja temeljnog kapitala potrebno uskladiti s odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99.,121/99., 52/00.,118/03.,107/07.,146/08. i 137/09.).

Povratak na mišljenja