RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Ulaganje u financijske instrumente povezane osobe

Broj: 410-01/16-01/1724 od 26.09.2016.

        Primili smo upit u svezi poreznog tretmana kamata koja se prima od povezane osobe po osnovi kupljenih komercijalnih zapisa i obveznica kojima je izdavatelj povezana inozemna pravna osoba. Porezni obveznik u dostavljenom upitu navodi kako bi zbog viška likvidnih sredstava uložiti u komercijalne zapise i obveznice društva majke iz inozemstva pri čemu bi se svim stjecateljima utvrdila ista fiksna kamatna stopa. Nadalje, prema navodima iz upita komercijalnim zapisima bi se trgovalo preko banaka, a obveznicama putem burze. Zbog navedenoga postavlja se pitanje hoće li tako utvrđena kamatna stopa biti prihvatljiva pri utvrđivanju oporezivih prihoda od kamata. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
       Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14 i 50/16) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
        Pored navedenoga pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit potrebno je uzeti u obzir i odredbe članka 5.a stavka 1. Zakona o porezu na dobit prema kojemu se prava propisana odredbama toga Zakona, koja se osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični.
        Kada je riječ o kamatama na zajmove između povezanih osoba, člankom 14. stavcima 1. 2. i 3. Zakona o porezu na dobit, propisano je kako se pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove kod povezanih osoba obračunava kamata najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. Pri utvrđivanju rashoda od kamata na primljene zajmove kod povezanih osoba, priznaju se obračunane kamate najviše do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. Kamatnu stopu iz stavka 1. i 2. toga članka određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba.
        Odredbe članaka 8., 13. i 14. Zakona o porezu na dobit propisuju posebne porezne tretmane između povezanih osoba kako bi transakcije između povezanih osoba bile usporedive s onima između nepovezanih osoba. Kada je riječ o porezno priznatoj kamatnoj stopi između povezanih osoba temeljem članka 14. stavka 4. Zakona o porezu na dobit i članka 37. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14 i 137/15) kamatna stopa iz članka 14. stavka 3. Zakona o porezu na dobit, utvrđuje se kao aritmetička sredina prosječnih kamatnih stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje je Hrvatska narodna banka objavila u tekućoj kalendarskoj godini.
         Prema članku 3. Zakona o tržištu kapitala (Narodne novine br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15 i 110/15) financijskim instrumentima se smatraju, između ostaloga, instrumenti tržišta novca i prenosivi vrijednosni papiri. Instrumentima  tržišta novca prema tom Zakonu smatraju se sve vrste instrumenata kojima se uobičajeno trguje na tržištu novca, kao što su trezorski, blagajnički i komercijalni zapisi i certifikati o depozitu, osim instrumenata plaćanja. Prema istom Zakonu prenosivi vrijednosni papiri su one vrste vrijednosnih papira koji su prenosivi na tržištu kapitala, kao što su dionice ili drugi vrijednosni papiri istog značaja koji predstavljaju udio u kapitalu ili članskim pravima u društvu, kao i potvrde o deponiranim dionicama, obveznice i druge vrste sekuritiziranog duga, uključujući i potvrde o deponiranim vrijednosnim papirima,  te svi ostali vrijednosni papiri koji daju pravo na stjecanje ili prodaju takvih prenosivih vrijednosnih papira ili na temelju kojih se može obavljati plaćanje u novcu koje se utvrđuje na temelju prenosivih vrijednosnih papira, valuta, kamatnih stopa ili prinosa, robe, indeksa ili drugih mjernih veličina.
        Nadalje, prema definicijama iz članka 3. stavka 1. točke 20. i 21. Zakona o tržištu kapitala, uređeno tržište je multilateralni sustav koji vodi i/ili kojim upravlja tržišni operater, i koji ispunjava sljedeće uvjete:
 
a. spaja ili omogućava spajanje interesa trećih za kupnju i prodaju financijskih instrumenata, u sustavu, sukladno unaprijed određenim jednoznačnim pravilima i na način koji dovodi do zaključivanja ugovora u svezi s financijskim instrumentima koji su uvršteni u trgovanje po njegovim pravilima i/ili u sustavu,
b. posjeduje odobrenje kao uređeno tržište i
c. redovito djeluje sukladno odredbama Dijela drugog toga Zakona 
         
        Tržišni operater je osoba ili osobe koje vode i/ili upravljaju poslovanjem uređenog tržišta.Tržišni operater može biti i samo uređeno tržište.
        Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe, transakcije s vrijednosnim papirima, u konkretnom slučaju s obveznicama, izvršene na uređenom tržištu kojeg vodi i/ili kojim upravlja tržišni operater na način utvrđen Zakonom o tržištu kapitala, neovisno o tome što su izvršene između poveznih osoba u pravilu ne podliježu primjeni članka 14. Zakona o porezu na dobit. Porezni tretman je isti ukoliko je riječ o inozemnom tržištu kapitala ili operateru koji posluje na način usporediv s onima utvrđenim Zakonom o tržištu kapitala. Bitna karakteristika uređenog tržišta je da spaja ili omogućava spajanje interesa trećih za kupnju i prodaju financijskih instrumenata, u sustavu, sukladno unaprijed određenim jednoznačnim pravilima i na način koji dovodi do zaključivanja ugovora u svezi s financijskim instrumentima koji su uvršteni u trgovanje po njegovim pravilima i/ili u sustavu. Trgovanje na uređenom tržištu se u pravilu odvija po načelima učinkovitosti, ažurnosti, nepristranosti i jednakosti svih sudionika. Međutim, ukoliko se pri transakciji s predmetnim financijskim instrumentom uoči odstupanje od navedenih načela, odnosno iznimno ponašanje u korist određenih osoba, tada će se promijeniti i porezni tretman kamata koje se plaćaju po osnovi toga instrumenta.  
        Kada je riječ o trgovanju instrumentima tržišta novca, u konkretnom slučaju s komercijalnim zapisima,  trgovanje se u nekim slučajevima može odvijati i izvan uređenog tržišta u smislu Zakona o tržištu kapitala i bez posredovanja tržišnog operatera u smislu istoga Zakona, ali uz posredovanje investicijskog društva tada ugovorena kamatna stopa, za porezne svrhe, može biti preispitivana. Međutim, u pravilu to će biti samo u iznimnim slučajevima kada komercijalni zapisi ili drugi instrumenti tržišta novca ne budu uvršteni na uređeno tržište pri čemu investicijsko društvo prilikom odabira investitora, kupaca komercijalnih zapisa, ne postupi po unaprijed određenim jednoznačnim pravilima po načelu nepristranosti, tako da kupnju komercijalnih zapisa omogući samo povezanim osobama.
        Financijska tržišta su uređena mjesta ili računalne mreže namijenjene za trgovanje financijskim instrumentima, obzirom na sudionike toga tržišta u pravilu se trgovina na tom tržištu odvija prema jednoznačnim pravilima i po načelima nepristranosti i jednakosti svih sudionika, dakle bez unaprijed određenoga kupca. Stoga, u pravilu i transakcije s instrumentima tržišta kapitala i novca ne podliježu posebnom poreznom tretmanu, međutim obzirom na vrlo visoku fleksibilnost i razvijenost financijskog tržišta i na tom tržištu se mogu pojaviti određene iznimke koje mogu utjecati i na promjenu poreznog tretmana.
        Nadalje, napominjemo kako je člankom 78. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15), propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez. Stoga porezni obveznika treba osigurati dokaze da je transakcija s financijskim instrumentom povezane osobe, posebice kada je riječ o inozemnom tržištu ili operateru, izvršena na načelima nepristranosti i jednakosti svih sudionika.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)