RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Sažetak:

U odlukama koje u nastavku navodimo Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzima pravna stajališta na području radnih odnosa, koja pridonose ujednačavanju sudske prakse u RH. Jedno od bitnih načela koje Vrhovni sud RH ističe je povjerenje u radnika koje poslodavac mora imati kako bi radni odnos ne samo bio stabilan nego kako bi uopće mogao postojati. Jedan od obveznih uglavaka pisanoga ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu (čl. 17. ZR-a; Nar. nov., br. 137/04. – proč. tekst) je i onaj o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima (st. 1. t. 2.). Prema čl. 7. st. 2. ZR-a poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom pravo i dostojanstvo radnika. Ako je u ugovoru određeno da se rad obavlja na više mjesta, onda poslodavac može "radnim nalogom" odrediti da će radnik ugovorene poslove obavljati na drugom mjestu. Zakon o radu ne sadržava odredbe o računanju rokova (u radnom pravu), pa Vrhovni sud RH upućuje na primjenu rokova iz Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.). O svemu tome podrobnije u odlukama Vrhovnog suda RH koje prikazujemo u nastavku.

  1. Temeljne obveze i prava iz radnoga odnosa
  2. Promjena mjesta rada
  3. Podredna primjena općih propisa obveznoga prava

Da biste vidjeli cijeli članak morate se pretplatiti na rrif!

Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)