RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Sažetak:

Novčana obveza ima svoju vrijednost koja je povezana sa stvarnom (kupovnom) vrijednošću novčane jedinice na koju glasi. Kod obveznih odnosa koji su trajni ili kod kojih se obveza ispunjava postupno kroz srednji ili dugi rok od trenutka nastanka obveze pa do njezina ispunjenja, stvarna (kupovna) vrijednost novca može se promijeniti. Radi zaštite vjerovnikove tražbine tada se ugovaraju zaštitne klauzule, posebice valutna klauzula, kojom se štiti njezina prava vrijednost, ali ujedno i osnovna načela obveznog prava. Na primjeru ugovaranja valutne klauzule u RH ovaj članak sagledava problematiku valutnoga rizika kako s vjerovnikova tako i s dužnikova gledišta. Jednako tako problematizira valutni rizik te granicu do koje ga snosi dužnik. U radu se također obrađuje razlikovanje valute ispunjenja od valute ugovora (vrijednosti), s naglaskom na pitanje o tome na koju valutu u RH glasi novčana obveza koja je osigurana valutnom klauzulom. To se čini stoga što u sudskoj praksi o tome postoje različita shvaćanja.

Da biste vidjeli cijeli članak morate se pretplatiti na pip!

Pretplatnik
Hrvatski računovodstveni sustav HSFI, MRS, MSFI i Tumačenja (1)