Ugovorna kazna u Posebnim uzancama o građenju

Posebne uzance o građenju u uzancama br. 43. – 49. utvrđuju pravila koja se odnose na ugovornu kaznu. Kako je ugovorna kazna posebno čest institut u području graditeljstva kojim se pojačava izvođačeva obveza, navedene uzance od velikoga su praktičnog značenja. To donekle stoji i u vezi s činjenicom da je graditeljski pothvat uvijek podosta složena aktivnost. Dakako, njih treba sagledavati i u kontekstu pravila o ugovornoj kazni koja su zastupljena u čl. 350. – 356. Zakona o obveznim odnosima. Uzance umnogome odstupaju od zakonskih pravila te glede ugovorne kazne, kao i ostalih instituta koji su u njima zastupljeni, snažno u obzir uzima ponajprije interes izvođača, zbog čega je položaj naručitelja umnogome drugotniji i nepovoljniji. Osim toga, uzance koje se odnose na ugovornu kaznu umnogome su nejasne i nedosljedno izražene, što se odnosi na pitanje na koga se zapravo primjenjuju, kako se to čini, zatim o pretpostavkama za naručiteljevo postavljanje održivog zahtjeva izvođaču i dr. Ugovorna kazna u graditeljstvu uvijek će pojačavati obvezu izvođača (stoga što je ona nenovčana), dok će njezin vjerovnik biti naručitelj, čija je obveza novčana, a potraživanje mu se sastoji od urednog i pravodobnog ispunjenja ugovora o građenju. U ovom se članku propituje uređenje ugovorne kazne u Posebnim uzancama o građenju i pokazuje zašto one rezultiraju ugovornom neravnotežom koja snažno ide nauštrb naručitelja.

1. Uvod
2. Područje primjene ugovorne kazne iz Posebnih uzanci o građenju
3. Ugovorna kazna u Posebnim uzancama o građenju
4. Visina ugovorne kazne u Posebnim uzancama o građenju
5. Zahtjev za ostvarivanje prava na ugovornu kaznu u Posebnim uzancama o građenju
6. Ugovorna neravnoteža na primjeru ugovorne kazne u Posebnim uzancama o građenju i zašto su stvari toliko nejasne i fluidne
7. Zaključna razmatranja