Novi zakon o poslijepotresnoj obnovi i stranputice njegovih ad hoc pravnih režima

U veljači 2023. godine u RH je donesen novi Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Riječ je o specifičnom zakonu kojim se uređuje niz divergentnih pravnih materija sa svrhom djelotvorne, brze i kvalitetne poslijepotresne obnove. Međutim, taj Zakon donosi niz problematičnih i unikatnih pravnih rješenja, posebno u području stvarnog prava, koja do sada od doba rimskog prava nikada nigdje nisu postojala, pa se apriorno postavlja pitanje jesu li takav pristup i uređenje uopće imalo održivi te, naposljetku, mogu li oni pridonijeti poslijepotresnoj obnovi. U ovome se članku postavlja i pitanje ne omogućuje li Zakon takvim pristupom neodrživu diskriminaciju, arbitrarnost i voluntarizam te je li zapravo riječ više o političkom nego o pravnom aktu. Osim toga, taj Zakon nema primjerenu vakaciju unatoč dalekosežnosti rješenja koja se u njemu donose. U ovome se članku iznosi pregled određenog broja rješenja Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije koja su prema našemu shvaćanju duboko problematična i neodrživa te rastaču koherentnost hrvatskoga pravnog poretka.

1. Uvod
2. Nomotehnika novog zakona o obnovi
3. Isključenje primjene pravila o redovitoj upravi i izvanrednim poslovima
4. Dokazivanje vlasništva
5. Pojedinačno zaštićeno kulturno dobro i posebni uvjeti (čl. 28. Zakona)
6. Napuštanje koncepta da su stvarnopravni i drugi tereti vezani uz stvar
7. Zaključak