Knjigovodstvo troškova uporabe osobnog automobila

Poreznim propisima određuje se u paušalnom dijelu njihovo nepriznavanje. Osnovni smisao je da se ne vode iscrpne knjigovodstvene evidencije o stvarnoj uporabi nego je porezni propis pretpostavio razumnu granicu od 30% kao prosječnu razinu tzv. "vlastite – privatne potrošnje" za koju se drži da se osobni automobil i dr. ne koristi uvijek u potpunosti za poslovnu svrhu. Podjela troškova na porezno priznate i porezno nepriznate troškove veže obvezu poreza na dobitak i podjelu pretporeza (PDV-a).

Bitno je napomenuti da pojava porezno nepriznatih troškova uporabe osobnog automobila automatski ne znači da ih ne može biti, odnosno da se á priori mora utvrđivati plaća u naravi s osnove uporabe osobnog automobila koji je imovina društva ili se za njega plaća najam, ako se koristi i za privatne svrhe.

U ovom članku želimo predočiti minimum postupaka s troškovima i porezima koji nastaju u vezi s osobnim automobilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz kad ih zaposlenici rabe za poslovne potrebe. Druge aspekte ove problematike možete pročitati u našoj knjizi: AUTOMOBILI I BRODOVI U POREZNOM I POSLOVNOM SUSTAVU PODUZETNIKA, koju možete naručiti na našoj adresi.