U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o radu managerski ugovor od 16 listopada 2000 za radno mjesto direktor društva da su nakon toga sklopile sporazum 3 rujna 2003 kojim su ugovorile da će tužitelj obavljati poslove savjetnika za ekonomska pitanja i za neto plaću u iznosu 11 863 30 kn time da taj sporazum ima značaj ugovora o radu da su stranke 9 siječnja 2004 sklopile novi ugovor o radu za navedeno radno mjesto savjetnika uprave za ekonomska pitanja da je tužitelj protutuženik redovito dolazio na posao u radnom prostoru tuženika protutužitelja u Dubrovniku da tuženik protutužitelj nije u cijelosti isplatio plaću tužitelju protutuženiku prema ugovorima o radu Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključili su da tuženik protutužitelj nije bio ovlašten jednostrano smanjiti tužitelju protutuženiku plaću jer je tužitelj protutuženik redovito dolazio na posao a tuženik protutužitelj ga nije opominjao ni usmeno ni pismeno niti mu je otkazao ugovor o radu zbog tog razloga zbog čega su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženiku protutužitelju da tužitelju protutuženiku isplati razliku plaće za 2003 u iznosu 22 176 40 kn na temelju menadžerskog ugovora od 16 listopada 2000 razliku plaće na temelju ugovora o radu od 9 siječnja 2004 za razdoblje od srpnja ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
