Nedavne izmjene i dopune Zakona o radu (Nar. nov., br. 17/2001. - u nastavku: Novela) uvele su dvije novine kojima se zahvaćaju pitanja što se uređuju pravom društava. Riječ je o prijenosu ugovora o radu prijenosom poduzeća ili pogona poduzeća1 i o predstavniku radnika u nadzornom odboru trgovačkog društva.
O prvom pitanju u propisima u nas do sada nije bilo riječi, pa prijenos poduzeća ili njegova pogona nije imao kao posljedicu i prijenos ugovora o radu. Da bi se preuzeli radnici, bilo je potrebno raskinuti radne odnose kod nositelja poduzeća koji ga prenosi i zasnovati ih kod stjecatelja poduzeća. Takvim rješenjem hrvatsko je pravo odstupalo od onoga što se primjenjuje u brojnim drugim pravnim sustavima, posebice onima u zemljama Europske unije. Njime se radnicima nije pružala dovoljna zaštita. Rješenje uvedeno Novelom stavlja hrvatsko pravo u red pravnih sustava u kojima je to pitanje riješeno na suvremeni način.
Nova zakonska rješenja zahtijevaju da se odredi što je to poduzeće2 i njegov pogon. Riječ je, naime, o pretpostavci koja se mora ispuniti za to da postoji automatizam prijenosa ugovora o radu.
O drugom spomenutom pitanju koje je uređeno Zakonom o radu (u nastavku: ZR) iz razumljivih razloga do sada se u nas nije pisalo. Okolnost da u nas do sada nije bila propisana obveza sudjelovanja predstavnika zaposlenih u nadzornom odboru i da se njihovo sudjelovanje u suodlučivanju ograničavalo samo na djelovanje zaposleničkog vijeća, imala je posljedicu da se materija suodlučivanja zapravo i nije obrađivala. Propisivanje obveze da najmanje jedan član nadzornog odbora, i to samo u Zakonom propisanim slučajevima, mora biti predstavnik radnika zahtijeva da se tome pokloni više pozornosti.
