str. 70.
Percepcija Odjela za upravljanje ljudskim resursima (kadrovima) je dvojaka - jedni ga doživljavaju kao "policiju na radnom mjestu" (one koji provode disciplinu, vode brigu o pogreškama službenika i drugim nepopularnim metodama), drugi ga doživljavaju kao "socijalne radnike na radnom mjestu" (one koji vode brigu o socijalnom statusu, problemima zaposlenih i sl.). Obje ove percepcije su pogrešne. Naime, takvo upravljanje odnosi se na pitanja kako riješiti različitosti unutar državne službe, na koji način je moguće motivirati i zadržati kadrove, na koji način ocijeniti rad službenika i povećati učinkovitost, kako poboljšati njihovo obrazovanje, uspostaviti partnerstvo, uskladiti zakonodavstvo s novim potrebama i dr. pitanja. Primjer razvoja "koncepta upravljanja ljudskim resursima" vrlo dobro možemo pratiti na primjeru Irske. Proces je započeo 1998. donošenjem dvaju vrlo bitnih zakona (Zakona o jednakosti pri zapošljavanju i Zakona o slobodi informiranja). Prvonavedeni Zakon za razliku od Zakona o slobodi informiranja, koji je primjenjiv isključivo na javnu upravu, pokriva i javni i privatni sektor. Njime je propisano da je nezakonita diskriminacija na temelju: spola, bračnog statusa, obiteljskog statusa, dobi, rase, vjerskog uvjerenja, spolne orijentacije ili tjelesnih nedostataka. Tim su zakonom utvrđena i sva druga gledišta zapošljavanja kao što su: jednakost plaća, dostupnost zapošljavanja, stručno usavršavanje, uvjeti zaposlenja, radno iskustvo, napredovanje i otpuštanje.
Autor: Gordana JELINEK-KROŠNJAR, dipl. iur.
