Zastara je općenito, a posebno njezina primjena na području obveznoga prava, stalno aktualna u praksi. Aktualnost zastare ogleda se i s obzirom na njezinu zastupljenost u sudskoj praksi, posebice u shvaćanjima najviših sudova u RH. Budući da je riječ o uvijek aktualnom i u pravnoj praksi izrazito raširenom institutu, učestalo se glede nje pojavljuju novi problemi i praktični izazovi. Kako je institut zastare u najvećoj mjeri prisutan u obveznom pravu, u ovome će se članku pokazati značajke njezina uređenja u Zakonu u obveznim odnosima s usporednim prikazom pravne prakse koja odražava određena aktualna, bitna i najraširenija pitanja u vezi s tim. Napokon, treba ustvrditi da je institut zastare u domaćemu pravu dugo i neprekidno uređen na istim zakonskim temeljima, počevši od 1953. godine naovamo, pa kad je riječ o zastari, postoji bogata i ujednačena sudska praksa čije se najvažnije odrednice propituju u ovome članku. Na kraju članka nalazi se katalog pravnih situacija s naznakom roka u kojemu zastarijevaju potraživanja koja iz njih proizlaze.
1. Uvod
2. Pojam i funkcija zastare
3. Razlikovanje zastare od prekluzije prava
4. Pojam zastarjele tražbine
5. Početak tijeka zastare
6. Nastupanje zastare
7. Uračunavanje prednikova roka zastare
8. Strogost zakonskih pravila o zastari i odricanje od zastare
9. Rokovi zastare – kataloški prikaz
10. Česta pitanja iz pravne prakse o rokovima zastare