22. Ništetnost ugovora o kreditu (čl. 19. ZRSZ-a)
• Kada je ugovorni odnos stranaka nastao izvan RH tj. u Republici Austriji, pri čemu su ugovorne stranke izričito ugovorile primjenu prava države u kojoj je ugovor sklopljen (Republika Austrija), onda je to mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, jer niti zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
23. Naknada štete – zastarni rok (čl. 376. ZOO-a/91)
• Nastanak štete, od kada teče objektivni zastarni rok, ne mora se nužno poklapati s trenutkom nastanka štetnog događaja. To je slučaj kada posljedica štetnog događaja nastupa naknadno. U takvom slučaju u trenutku nastanka štetnog događaja šteta još nije nastala, a tek njenim nastankom počinje teći i zastarni rok.
24. Sklapanje ugovora (čl. 247. ZOO-a)
• Kada tuženik nije dokazao da bi netko ukrao njegovu osobnu iskaznicu i zlouporabio je, pravilno je sud zaključio kako se trenutak kada je tužitelj po primitku zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa - kojemu je bila priložena preslika osobne iskaznice - instalirao potrebnu opremu te započeo sa pružanjem usluge, smatra trenutkom kada je tužitelj prihvatio zahtjev te da je s tim trenutkom zasnovan pretplatnički odnos.
25. Stjecanje bez osnove (čl. 1117. ZOO-a)
• U slučaju kada je Ustavni sud RH prihvatio ustavnu tužbu i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu koja je bila osnova za stjecanje utuženog novčanog iznosa od strane tuženika, tuženik je postao nepošten kada je primio odluku Ustavnog suda RH.
26. Ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl. 579. ZOO-a)
• Okolnost da je primatelj uzdržavanja umro relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne čini sama po sebi ugovor ništavim, posebno u situaciji kada tužitelj nije dokazao da bi tuženici zaključili ugovor u namjeri da iskoriste teško stanje primatelja uzdržavanja.
18. Društveno vlasništvo (čl. 388. ZV-a)
• Kako tužitelji nisu koristili pravna sredstva, niti su na bilo koji način štitili svoje pravo vlasništva, to je pravilan zaključak da su sporne nekretnine po sili samog zakona prešle u društveno vlasništvo, neovisno od toga što nije došlo do upisa u zemljišnoj knjizi, jer je značaj upisa u takvim slučajevima deklaratoran.
19. Vlasništvo nekretnine – izvansudska nagodba (čl. 115. ZV-a)
• Kada je u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe i tuženoj i tužiteljici bilo poznato da je na nekretnini sagrađena zgrada bivše policijske postaje (i to temeljem građevinske dozvole), onda niti na strani tužene, a niti na strani tužiteljice nije bilo pogrešnog uvjerenja o postojanju njihovog pravnog odnosa, a niti o postojanju navedene činjenice.
20. Naknada za nužne i korisne troškove (čl. 164. ZV-a)
• Kod utvrđene činjenice da dogovor postignut između stranaka, a glede njihovog načina korištenja stana u prizemlju i garaže, nije raskinut te oni dalje svatko koristi ove prostore kako su se dogovorili, ne može se govoriti o raskidu ugovora, a time ni postojanju pretpostavki za potraživanje sredstava uloženih na uređenje apartmana.
21. Dosjelost (čl. 159. ZV-a)
• Time što je svjedok iskazao da je pravnog prednika tužitelja vidio na nekretnini prvi put 1945., prema ocjeni drugostupanjskog suda ne dokazuje da je tužitelj predmetnu nekretninu po svojim pravnim prednicima držao u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu.
22. Dosjelost – pošten posjed (čl. 159. ZV-a)
• Polazeći od ocjene suda o neispunjavanju pretpostavki za stjecanja prava vlasništvu dosjelošću obzirom na nedostatak poštenja posjeda tužitelja, bespredmetan je prigovor da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti shvaćanje prema kojemu u odnosu na nekretnine koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991.
13. Zapošljavanje na drugim odgovarajućim poslovima (čl. ZR-a/09)
• Na po
