Stjecanje bez osnove (čl. 1111. ZOO-a)
• Kako tužitelji svoj zahtjev temelje na institutu stjecanja bez osnove, relevantno je (zbog pitanja pasivne legitimacije) utvrditi tko je u konačnici stekao nekretninu tužitelja (ili prometnicu), obzirom da je u takvoj situaciji taj bio pasivno legitimiran po zahtjevu za vraćanje tako (neosnovano) stečenog ili isplatu tome odgovarajuće protuvrijednosti.
Ugovor o kreditu – prijevremena otplata (čl. 1024. ZOO-a)
• Tuženik nije dokazao koje je to objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa je opravdano za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).
Zastara naknade štete (čl. 215. ZOO-a)
• Nije sporno da ZOZO u pogledu rokova zastare upućuje na ZOO pa je odredbom čl. 147. st. 1. propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-om.
Priznanje duga (čl. 240. ZOO-a)
• Priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista i priznaje, a u konkretnom slučaju, osim što je u vrijeme vođenja ovog postupka zastara već nastupila, iz procesnog držanja tuženika proizlazi da tuženik demantira obvezu plaćanja zahtijevane tražbine, ističući ujedno i prigovor zastare.
Zabluda (čl. 332. ZOO-a)
• Kako je kao predmet kupoprodaje naznačena cijela k.č. te je ugovorena ukupna cijena za sve nekretnine, a tužitelju nisu mogle biti nepoznate okolnosti koje se tiču izvlaštenja odnosno, kako navodi “pravne sudbine” spornog dijela, proizlazi da nije bio u ispričivoj zabludi koju u tužbi ističe kao razlog pobojnosti.
Raskid ugovora (čl. 369. ZOO-a)
• Nakon raskida ugovora tužiteljica od tuženice više ne može tražiti plaćanje zakupnine, jer zakup više ne postoji, pa treba zaključiti da je prvostupanjski sud pogrešno usvojio dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zakupnine.
Naknada štete – izmakla dobit (čl. 1089. ZOO-a)
• Kada tužitelj traži naknadu štete u vidu izmakle koristi tada isti mora konkretno i uvjerljivo dokazati da mu je doista nastala šteta izmakle koristi na način da bi redovnim razvojem okolnosti tužitelj stekao određenu imovinu te da zbog štetne radnje tuženika mu je to stjecanje onemogućeno.
Nekretnina (čl. 9. ZV-a)
• Iz dotičnog ugovora je razvidno da je G. stekao i pravo da taj kiosk bude upravo na tom mjestu, na glavnom trgu grada S., i da u njemu obavlja poslovnu djelatnost, a ne samo kiosk kao pokretnu stvar. To stoga jer je pozicija poslovnog prostora od bitnog značaja za obavljanje prodajne djelatnosti opisane u ugovoru kao “prodaja suvenira i sl.”.
Komunalna usluga (čl. 119. ZV-a)
• Uvažavajući činjenično stanje: da je u evidencijama tužitelja tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja i da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za upis svojeg prava vlasništva - ugovor o kupoprodaji - tada je za zaključiti da je tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja te da je u obvezi podmiriti cijenu pružene usluge, neovisno o tome je li ili nije svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige.
Pošten posjed (čl. 18. ZV-a)
• Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed.
Pravni položaj nepoštenog posjednika (čl. 165. ZV-a)
• Kako tražbina vlasnika prema ne
