Godišnji popis ukupne imovine i obveza (inventuru) potrebno je napraviti najmanje jednom godišnje, i to krajem godine kako bi završni račun prikazivao stvarno stanje, odnosno kako bi temeljni financijski izvještaji bili realni i objektivni i kako bi korisnici na temelju takvih izvještaja mogli donijeti odgovarajuće poslovne odluke. Upravo iz tog razloga Zakon o računovodstvu i Opći porezni zakon propisuju obvezu provođenja popisa. Jednako je tako i zahtjevima HSFI-a i MSFI-a uređeno da financijski izvještaji moraju fer i istinito prezentirati financijski položaj i uspješnost trgovačkog društva, a to je moguće jedino ako knjigovodstveno stanje odgovara stvarnom stanju. O posebnostima koje se javljaju prilikom popisivanja imovine i obveza, te o poreznom i računovodstvenom motrištu obavljenoga godišnjeg popisa pišemo u nastavku članka.
Autor: Mr. sc. Katarina HORVAT JURJEC, dipl. oec. i ovl. rač.
Razlike utvrđene popisom kao viškovi ili manjkovi moraju se evidentirati u poslovnim knjigama nakon donošenja odluke mjerodavnih tijela trgovačkog društva. Knjiženje u poslovnim knjigama evidentira se radi ispravnog iskazivanja rezultata poslovanja i stanja imovine i obveza društva. U ovom članku prikazujemo način knjiženja popisom utvrđenih razlika u računovodstvu poduzetnika obveznika poreza na dobitak.
I samostalne obrtničke djelatnosti, jednako kao i trgovačka društva, trebaju krajem poslovne godine provesti godišnji popis – inventuru. Iskazane razlike, neovisno o tome je li riječ o zalihama robe ili dugotrajnoj imovini, mogu bitno utjecati na dohodak fizičkih osoba. Zato i ova skupina poreznih obveznika treba prije izrade godišnje prijave na obrascu DOH provesti godišnji popis i uskladiti podatke iskazane u poslovnim knjigama sa stvarnim stanjem.
