S obzirom na to da u 2002. u našoj pravnoj regulativi koja uređuje poslovanje tuzemnih poduzetnika u inozemstvu, u što se ne ubrajaju strana društva s tuzemnim kapitalom, nije došlo do novih promjena, to područje i nadalje uređuje desetak što zakona što provedbenih propisa.
Stoga ulaganja u inozemstvo, pri čemu prvenstveno mislimo na kapitalna ulaganja, iako nisu izrijekom zabranjena, posredno su ograničena nekim važećim propisima.
Porezni propisi, pri čemu prvenstveno mislimo na one iz područja oporezivanja dobitka, ne bave se, što im i priliči, legalitetom takvih ulaganja, već samo određuju kako oporezivati dobitak ostvaren u inozemstvu.
Svakako da su posebnosti poslovanja ovisna o tome ostvaruju li se prihodi obavljanjem djelatnosti bez ili sa osnivanjem poslovne jedinice, te treba li za možebitno osnovane jedinice u inozemstvu voditi, prema propisima zemalja u kojima su osnovane, poslovne knjige ili ne.
U članku ćemo se osvrnuti na trgovačke, devizne, računovodstvene i porezne propise koji reguliraju poslovanje tuzemnih osoba u inozemstvu.