U članku se objašnjavaju postupci utvrđivanja godišnjih financijskih izvješća prema određenjima što proizlaze iz Zakona o trgovačkim društvima. Uporaba dobitka i načini pokrića gubitka, predujmljivanje dobitka i računovodstvena rješenja u svezi s tim prikazuju se u drugom dijelu članka. Sve ovo radi se kad se izračuna obveza za porez na dobitak za čiju ispravnost odgovara uprava, tako da se utvrđivanje čistog dobitka/gubitka obavlja poslije smanjenja dobitka za porez, odnosno eventualno povećanje gubitka za porez.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
Godišnji financijski izvještaj za 2003. godinu na Obrascu GFI-POD poduzetnici trebaju dostaviti u Registar koji vodi FINA najkasnije do 31. ožujka 2004. Prema tome, godišnji obračun treba završiti mjesec dana prije obveze predaje prijave poreza na dobitak (Obrazac PD zajedno s Bilancom i Računom dobitka i gubitka) u Poreznu upravu kako bi raspolagali podatcima potrebnim za popunjavanje Obrasca GFI-POD. U nastavku ovog članka dajemo detaljnije upute za popunjavanje obrasca GFI-POD.
Godišnji financijski izvještaj do 31. ožujka predaju banke i društva za osiguranje (na obrascu GFI-BAN, tj. GFI-OS-RE).
Poduzetnike podsjećamo da do 20. travnja 2004. trebaju FINA-i predati tromjesečni statistički izvještaj na obrascu SI-POD s podatcima za razdoblje siječanj - ožujak 2004.
Poslovni uspjeh se planira, ostvaruje, analiziraju se odstupanja, uči se iz pogrešaka kako se ne bi ponovile. Početak nove poslovne godine uvijek je dobar povod, a i obveza za analizu poslovne aktivnosti proteklog razdoblja. Postavljaju se pitanja o tomu što smo postigli, što smo propustili, te najvažnije pitanje: Što i kako dalje? Poslovnom analizom pronalazimo odgovore na naznačena pitanja.
Uprava trgovačkog društva (d.o.o. i d.d.) je obvezna prema Zakonu o trgovačkim društvima uz godišnja financijska izvješća izraditi i Izvješće o stanju društva. Zato analiza poslovanja može dobro dopuniti to izvješće. Nadamo se da će vam ovaj članak u tome pomoći.
Konsolidirana financijska izvješća sastavljaju se sukladno pravilima iz Međunarodnih računovodstvenih standarda kako bi informacije temeljene na tim izvješćima na jednaki način bile razumljive svim korisnicima. U njima se ne izvješćuje o međusobnim transakcijama između pojedinih trgovačkih društava članova grupe već samo o odnosima grupe i okruženja te se prezentiraju kao izvješća grupe odnosno ekonomske cjeline. U konsolidirana financijska izvješća uključena su financijska izvješća trgovačkih društava nad kojima trgovačko društvo - matica ima moć upravljanja odnosno kontrolu (više od 50% udjela u kapitalu). Vlasnicima trgovačkog društva - matice konsolidirana financijska izvješća pružaju informacije o kapitalu, o dobitcima/gubitcima koji pripadaju glavnici matice i o profitabilnosti ulaganja, zbog čega se u njima objavljuju izdvojene informacije o interesu manjine odnosno o kapitalu i dobitcima/gubitcima koji pripadaju manjinskim dioničarima odnosno ostalim vlasnicima u povezanim društvima.
Provedbu planova poslovanja u trgovačkom društvu treba efikasno pratiti, a to već predstavlja određeni problem s gledišta ažurnosti praćenja pojedinih planova. U sklopu praćenja provedbe planova poslovanja posebnu teškoću pričinjava praćenje proizvodnje u svrhu dobivanja točne cijene proizvodnje za svaki proizvod. To znači, da bi menadžment tvrtke mogao pratiti a potom i utjecati na troškove poslovanja, prvo treba imati uspostavljen i organiziran sustav za praćenje (mjerenje) svih troškova poslovanja. Uz to, menadžment od brojnih odgovornih zadataka ima i zadatak da upravlja poslovnim rezultatom tvrtke s ciljem maksimaliziranja dobitka, jer dobitak je mjerilo uspjeha pojedine tvrtke.
Jedan od načina koji bi menadžmentu trebao pomoći da sve to i realizira jest informacijski sustav kontrolinga. Spomenuti sustav trebao bi omogućiti praćenje cjelokupnog poslovanja tvrtke putem koordinacije u procesu prikupljanja i korištenja informacija.
Nije neobično, napose stoga što nema propisa koji bi točno određivao proračunskog korisnika i stoga što još ne postoji registar proračunskih korisnika, da neke organizacije koje vode neprofitno računovodstvo, postaju, prema odredbama posebnog zakona, proračunski korisnici. U tom slučaju poslovne događaje moraju iskazivati prema načelima proračunskog računovodstva.
Koje su bitne razlike između jednog i drugog računovodstvenog sustava, kako se knjiže osnovni poslovni događaji i kako otvoriti početna stanja u proračunskom računovodstvu, pojašnjeno je u ovom članku.
Autor: Nada DREMEL, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Revizija financijskih izvješća propisana je u Republici Hrvatskoj člankom 28. Zakona o računovodstvu, dok je člankom 5. Zakona o reviziji propisano da se revizija obavlja na način i prema postupcima koji su utvrđeni Međunarodnim revizijskim standardima (MRevS). Iz odredabi MRevS-a se može zaključiti da se cijeli proces revizije financijskih izvješća dijeli na prethodnu i završnu reviziju. Prethodna revizija se obavlja do datuma na koji se izdaju financijska izvješća, a završna revizija se obavlja nakon datuma na koji se izdaju financijska izvješća. Jedna faza prethodne revizije je upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola.
Uvjeti nelikvidnosti gospodarstva, kada poduzeća kasne s plaćanjem dobavljačima, bankama, radnicima i državi, tipičan je problem tranzicijskih zemalja. Pitanje je kako malo poduzeće može uspjeti u takvom okruženju. Ako kupci ne plaćaju na vrijeme, poduzeće će u prvo vrijeme imati problema s likvidnošću, a na duži rok će propasti. Kao i u većini tranzicijskih zemalja, mala poduzeća u Hrvatskoj imaju ograničen pristup tržištima kapitala. Banke su također voljne davati kredite malim poduzećima samo u ograničenom obujmu, jer se smatra da su mala poduzeća visokorizični dužnici. Druge mogućnosti koje malim poduzećima stoje na raspolaganju su izbjegavanje kupaca lošeg boniteta i korištenje neformalnih izvora financiranja, kao što je produženo plaćanje dobavljačima.
U našem časopisu broj 2/2004. (str. 215. do 221.), pod ovim naslovom objavili smo I. dio članka u kojem je obrađeno: značajke financijskih instrumenata, upravljanje rizikom likvidnosti, analiza novčanog tijeka investicijskih mogućnosti, analiza promjena pojedinih dijelova sredstava i obveza te analiza kreditnih sposobnosti.
U nastavku II. dijela govori se o upravljanju valutnim rizikom, upravljanju kamatnim rizikom, financijskim jamstvima, upravljanju cjenovnim rizicima i dr. Svote su u nekim primjerima izražene u slovenskim tolarima pa molimo čitatelje da to uzmu u obzir, a za razumijevanje to ne predstavlja zapreku.
Kada fizička osoba ostvari dohodak u državi čiji nije rezident, taj je dohodak oporeziv u toj državi (država izvora), ali i u državi čiji je ta fizička osoba - primatelj dohotka rezident (država rezidentnosti). Kako bi se izbjeglo neopravdano oporezivanje istog dohotka ili imovine i u državi u kojoj on nastaje i u državi čiji je primatelj tog dohotka rezident, primjenjuju se unilateralne ili bilateralne mjere izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Bilateralne mjere za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja određene su ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Dakle, kod oporezivanja inozemnog dohotka tuzemnih poreznih obveznika i tuzemnog dohotka inozemnih poreznih obveznika, potrebno je utvrditi da li Republika Hrvatska primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili takav ugovor Republika Hrvatska nije sklopila s određenim državama.
U ovome članku daje se pregled poreznih opterećenja na osobne automobile i plovila koja se pri carinjenju deklariraju za stavljanje u carinski postupak puštanja robe u slobodan promet. O tome nam piše suradnica iz Carinske uprave, Središnjeg ureda.
Neke oblike oporezivanja dohodaka od kapitala imamo i u nas. Vanjskom promatraču bit će odmah primjetna golema nekonzistentnost u pristupu oporezivanju kamata i dividendi te poreza po odbitku, kako u obveznicama tako i u poreznim stopama. S druge strane, financijske institucije tipa investicijskih fondova i osobe koje stječu pogodnost kupnje tzv. opcijskih dionica u povlaštenom su poreznom položaju, itd. U ovom članku daje se prikaz kako je to uređeno u Njemačkoj, tj. koje namjere i pristupe imaju u definiranju ovog poreznog oblika.
O obvezi sastavljanja konačnog obračuna PDV-a za 2003. na Obrascu PDV-K za sve poduzetnike upisane u registar obveznika PDV-a, "dohodaše i dobitaše", pisali smo opširno u časopisu RRiF br. 2/04., str. 181., u rubrici POREZI. Ministarstvo financija, Središnji ured, je 17. veljače 2004. dalo i Uputu za sastavljanje konačnog obračuna poreza na dodanu vrijednost za 2003. godinu, MF.Kl.: 410-01/04-01/129 u kojoj nema sadržajnih novosti u svezi sa sastavljanjem konačnog obračuna PDV-a, a što je i razumljivo jer nije niti bilo značajnih izmjena propisa o PDV-u tijekom 2003. Stoga ova Uputa, koja također nije u suprotnosti s Uputama danim za 1998. i 1999. godinu (to su i jedine upute za sastavljanje konačnog obračuna PDV-a), može biti još jedan podsjetnik prije utvrđivanja ove obveze kao i za porezne obveznike koji su konačni obračun PDV-a već predali, pogotovo za fizičke osobe kojima je rok određen krajem mjeseca veljače.
U članku se daju pitanja i odgovori iz prakse u svezi s radom trgovina na malo koji proizlaze iz važećih izmjena propisa o trgovini, a koji se primjenjuju od 1. siječnja 2004. Propis se stoga ne odnosi na promet robe na veliko, kao niti na ostale oblike poslovanja, a opširnije o svemu piše naša suradnica iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
U ovom članku prikazuje se institut zatezne kamate te aktualna pitanja i problemi koji se pojavljuju u carinskoj praksi u svezi s primjenom propisa o zateznoj kamati, a koji zahtijevaju cjelovitije sagledavanje.
Nastavljajući se na pojašnjenje popunjavanja obrazaca IU-IP i IU-GP, koji se dostavljaju u svezi s vlasničkim ulaganjima što ih je autor ovog članka dao u RRiFu br. 11/03., u ovome broju obrađuje se tromjesečno izvješće o inozemnim ulaganjima.
Obrasce IU-SI2 i IU-T2, na kojima se sukladno odredbama Odluke o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja (Nar. nov., br. 150/03.) dostavljaju tromjesečni podatci o inozemnim ulaganjima, ne popunjavaju sve pravne osobe koje imaju inovlasnička ulaganja ili u koje je vlasnički ulagano iz inozemstva, nego samo one koje su odabrane u uzorak istraživanja o inozemnim ulaganjima.
S obzirom na to da svi navedeni obrasci prate istovrsne promete, upućujemo čitatelje na to da ovaj članak čitaju u svezi s navedenim člankom u RRiF-u br. 11/03.
Područje upravljanja operativnim rizikom predstavlja izazov u bankovnoj industriji već duže razdoblje. Ipak, zbog niske učestalosti transformacije potencijalnog operativnog rizika u stvarne operativne gubitke, ova vrsta rizika nije pravodobno i adekvatno prepoznata pri identificiranju, mjerenju i upravljanju rizičnim profilom banaka, niti od strane bankovne industrije, niti od strane regulatornih tijela i stručne javnosti, a veliki gubitci uzrokovani operativnim rizikom smatrali su se rijetkim iznimkama. Novija iskustva operativnih gubitaka koje su različite financijske institucije pretrpjele tijekom 1990-ih godina, a koji su ih doveli u stanje bankrota, ili na rub bankrota odredili su značajnu mobilizaciju i promjenu stava financijske industrije, popraćenu aktivnostima sveobuhvatnih reorganizacija poslovanja, učinkovitijeg definiranja i dizajniranja kontrolnih funkcija, pronalaženja djelotvornih modela kvantifikacije i upravljanja operativnim rizikom, te uspostave cjelovite i nezavisne funkcije upravljanja operativnim rizikom banaka, kao sastavnog dijela funkcije upravljanja rizicima, ravnopravne upravljanju kreditnim i tržišnim rizikom.
U suvremenoj poplavi knjiga i članaka o globalizaciji ona se najčešće definira kao proces, koji uz pomoć sve bržeg protoka informacija i tehničkih izuma čitav svijet pretvara u jedinstveno tržište kapitala, roba i usluga. Ova definicija fenomena globalizacije kao svojevrsnog automatizma koji teži svijetu bez granica s vodećom ulogom multinacionalnih kompanija i minimaliziranom ulogom države, sve više je predmet kritičkog preispitivanja u pojedinim znanstvenim krugovima.1 Do kojih se spoznaja došlo čitajte u nastavku članka.
Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske uvodi u statistički sustav Indeks potrošačkih cijena (Consumer Price Index - CPI) od 1. siječnja 2004. Cilj uvođenja je primjena metodologije i standarda EUROSTAT-a i Međunarodne organizacije rada, čime se osigurava usporedivost ovog pokazatelja sa zemljama tržišnog gospodarstva. Osnovna namjena Indeksa potrošačkih cijena je njegovo korištenje kao opće mjere inflacije i pokazatelja stabilnosti cijena.
Metodologija izrade Indeksa potrošačkih cijena nastala je kao rezultat projekta Razvoj i primjena metodologije Indeksa potrošačkih cijena, koji je realiziran u suradnji Državnog zavoda za statistiku i Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Zakonom o elektroničkom potpisu (Nar. nov., br. 10/02.,) uređeno je pravo osoba na uporabu takvog potpisa u pravnom i poslovnom prometu, te prava, obveze i odgovornosti osoba glede pružanja usluga certificiranja elektroničkog potpisa.
Autor u ovome članku razmatra pravni smisao i značenje pojedinih izraza, odredaba, cilja navedenog zakona, njegovu primjenu u poslovnoj, sudskoj i upravnoj praksi. Također se, kao svrha ovoga zakona, ističe omogućavanje fizičkim i pravnim osobama uporabe elektroničkog potpisa u suvremenom svijetu elektronike, kojeg korisnici na globalnoj razini permanentno i korisno rabe.
Sadržaj ovog članka jesu poduzetnički ugovori koji u odnosu na druge oblike povezivanja čine cjelinu, ali i njih dijelimo u dvije temeljne skupine, ovisno o nizu čimbenika o kojima će biti riječi. Središnje mjesto među njima zauzima ugovor o vođenju poslova društva, poznavanje kojeg je pretpostavka za razumijevanje i ostalih poduzetničkih ugovora. Članak je zbog opsežnosti podijeljen u dva dijela. U sljedećem broju dat će se završni dio s primjerom ugovora. U članku se komparativno objašnjava ova problematika s njemačkom stručnom praksom.
U broju 1/04. časopisa RRiF pisali smo o obvezi izvješćivanja o promjeni u knjizi poslovnih udjela.
Nastavno na navedeno, u ovome se članku daje prikaz uputa kako unositi podatke u knjigu poslovnih udjela i ažurirati njihove izmjene, budući da je svako društvo s ograničenom odgovornošću u nas obvezno ustrojiti i voditi knjigu poslovnih udjela.
Ponovno ističemo da je u okviru naše naklade tiskana ovu knjiga (tvrdi uvez) koja se može naručiti ili nabaviti na prodajnom mjestu RRiF-a, (Zagreb, Vlaška 68).
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Nar. nov., br. 114/03.), i to čl. 81., propisano je da su poslodavci obvezni uskladiti pravilnike o radu s odredbama Zakona u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu (Zakon je stupio na snagu 19. srpnja 2003.). Usklađivanje će se uglavnom svesti na reguliranje postupaka i mjera zaštite dostojanstva radnika. U članku dajemo ogledni primjer kako bi se to moglo učiniti. Također se razmatraju i druga pitanja koja se moraju ili mogu urediti pravilnikom o radu kao i mogući načini uređenja dostave odluka i drugih akata, a što se u praksi najčešće ne čini.
Sve što poslodavac u obliku dobara ili usluga daje zaposlenicima i drugim osobama koje nisu zaposlenici smatra se primitkom u naravi, koji se u smislu Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 150/02. i 163/03.) smatra dohotkom od nesamostalnog rada pa se i oporezuju na način propisan za oblike dohotka ostvarene nesamostalnim radom. U odredbama zakona sve osobe koje ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada bez obzira jesu li u radnom odnosu ili nisu prepoznajemo po nazivu posloprimac. Riječ zaposlenik označava posloprimca koji je kod poslodavca u radnom odnosu. Budući da se primitkom smatra bruto svota vrijednosti svih primitaka u kojoj su sadržani doprinos za mirovinsko osiguranje, porez na dohodak i prirez a u primitku u naravi još i porez na dodanu vrijednost, u praksi se srećemo s poteškoćama u primjeni odredbi Zakona u svezi s utvrđivanjem vrijednosti primitka u naravi a zatim i s načinom obračuna navedenih obveza. U ovom članku pojašnjavamo kako to treba učiniti.
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Krajem siječnja ove godine, u izdanju izdavačke kuće Faber&Zgombić plus d.o.o., iz tiska je izašao priručnik Revizija financijskih izvještaja - priručnik za praktičnu upotrebu autora mr. sc. Filipa Brekala partnera u revizorskoj tvrtci Reconsult d.o.o. iz Zagreba.
