Od 1. siječnja 2001. primjenjuje se stopa 0% propisana u čl. 10.a toč. h) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 82/04. - dalje: ZPDV) za određene turističke usluge odnosno usluge organiziranog boravka stranih gostiju. Na koje se sve usluge primjenjuje stopa 0% i kakve se uvjete pri tome mora ispuniti propisuje čl. 57. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 55/04. - dalje: PPDV). O tome piše naša suradnica iz Ministarstva financija.
Radi provedbe zakonskih odredba i na temelju dane ovlasti u čl. 44. st. 4. Zakona o porezu na dohodak, donesen je Pravilnik o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, o visini paušalnog poreza i načinu plaćanja paušalnog poreza, koji je stupio na snagu 13. travnja 2005.
Pritom treba voditi računa, iznimno za 2005., da građani koji žele da im se dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova u 2005. paušalno oporezuje, čekaju rješenje Porezne uprave, a oni koji su željeli utvrđivati dohodak temeljem poslovnih knjiga trebali su (iznimno za ovu godinu), podnijeti prijavu u Registar poreznih obveznika do kraja travnja 2005. na obrascu Prijava RPO-1.
U časopisu RRIF, br. 5/05. objavljen je članak o novostima u Zakonu o boravišnoj pristojbi (Nar. nov., br. 27/91., 109/93., 30/94., 35/95. - proč. tekst, 59/99., 64/00. i 42/05.) Nakon toga je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za građane koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu za 2005. i 2006. (Nar. nov., br. 52/05.). U istome broju Narodnih novina objavljena je i Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2006. godinu, te Uredba o utvrđivanju visine godišnjeg paušalnog iznosa boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2006. Time je određena boravišna pristojba, koja će i sljedeće godine biti jednaka, a nepromijenjenom će ostati i godišnja paušalna svota boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma, budući da prema čl. 8. st. 1. Zakona o boravišnoj pristojbi visinu boravišne pristojbe, na prijedlog nadležnog ministra, utvrđuje Vlada Republike Hrvatske u prvoj polovini tekuće godine za sljedeću godinu.
Cijena prodanih proizvoda ili usluga osnovna je odrednica ukupnog prihoda svakoga gospodarskog subjekta. S obzirom na činjenicu da se željen ukupan prihod može ostvariti različitim kombinacijama prodane količine i jediničnih cijena proizvoda ili usluga, uspješnost poslovne politike poduzeća izražava upravo nalaženje optimalne kombinacije tih dviju poslovnih kategorija.
Osobitost djelatnosti hotelijerstva i ugostiteljstva izražavaju vrlo visoki fiksni troškovi, budući da je ova djelatnost istodobno i radno i kapitalno intenzivna, što svakako znatno utječe na politiku cijena. I sama svojstva djelatnosti bitno određuju politiku cijena. Velik dio hotelijerstva (navlastito u priobalnim krajevima) obilježuje izrazita sezonalnost poslovanja, zatim usmjerenost na različite kategorije kupaca i kanala prodaje, odnosno tržišne niše. Cijene svakako ovise i o vrsti usluga i širini ponude, kategoriji objekata, te načinu i vremenu plaćanja usluga itd. Dakako, na politiku cijena u ugostiteljstvu i hotelijerstvu utječu i brojni drugi čimbenici, napose oni na koje utječe konkurencija. Stoga odnos obujma usluga i cijena može vrijediti samo za određen objekt, tip i vrstu usluga, mjesto i vrijeme potrošnje usluge jer cijene na različitim mjestima nisu jednake kao ni u različitim razdobljima tijekom godine.
Osobitost je ugostiteljske djelatnosti u načinu obavljanja ugostiteljskih usluga i usluga smještaja, gdje se upravo zbog načina obavljanja djelatnosti može prepoznati elemente proizvodnje i trgovine, odnosno posluživanje hrane i pića. Neovisno o tome, međutim, riječ je o uslužnoj djelatnosti, pri čemu još dodatno "načelo blagajne" za fizičke osobe te posebni propisi određuju uvjete i način obavljanja ugostiteljske djelatnosti, što dovoljno govori o zahtjevnom poslovanju i praćenju poslovnih promjena ove djelatnosti. Opširnije o tome pišemo u nastavku članka.
Autor: Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
Ugostiteljstvo je djelatnost davanja usluga prehrane i pića. Za razliku od trgovinske djelatnosti, gdje se aktivnost svodi na (pre)prodaju robe u nepromijenjenu stanju, u ugostiteljstva je riječ o proizvodnji (pripremanju) i prodaji hrane i pića na osobit (svojstven) ugostiteljski način. Iz osobitosti ugostiteljske djelatnosti proizlazi i drukčiji način eyvvidentiranja i računovodstvenog praćenja zaliha sirovina i materijala kao najvažnije stavke kratkotrajne materijalne imovine ugostiteljskih poduzetnika. Potanje u nastavku članka.
Ugostiteljska djelatnost je pripremanje hrane i obavljanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka za potrošnju na mjestu pripreme i usluživanja, ali i pripremanje hrane za potrošnju na drugima mjestima (catering), te usluga smještaja.
Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati registrirani ugostitelji te, prema uvjetima propisanima u Zakonu o ugostiteljstvu javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode te ugostiteljske ustanove i đački domovi, a građani mogu obavljati samo pojedine ugostiteljske usluge. Opširnije piše o tome u nastavku naš suradnik iz Državnog inspektorata.
Gospodarski inspektori Državnog inspektorata, sukladno nadležnostima propisanima u Zakonu o Državnom inspektoratu, nadziru primjenu tridesetak zakona i podzakonskih propisa te poslovnih običaja, što uređuju ugostiteljsku djelatnost.
U nastavku teksta pregled je onih zakona i propisa čija je primjena stavljena u nadležnost gospodarskih inspektora.
Gospodarski inspektori Državnog inspektorata, sukladno nadležnostima propisanima u Zakonu o državnom inspektoratu, nadziru primjenu dvadesetak zakona i podzakonskih propisa te poslovnih običaja, što uređuju turističku djelatnost. U nastavku je pregled zakona i propisa čija je primjena stavljena u nadležnost gospodarskih inspektora, koji se odnose na poslovne subjekte u turističkoj djelatnosti.
Ovaj Međunarodni računovodstveni standard (MRS) nije u nas objavljen, pa bi se formalno-pravno moglo reći kako nije na snazi. No, postupke računovođa u vezi s poljoprivrednom djelatnošću koji bi bili zasnovani na određenjima iz ovog Standarda ne bi se moglo ocijeniti protivnima računovodstvenim propisima. Stoga se može preporučiti njegovu primjenu. Zanimljivost je da ovaj Standard još nije zamijenjen novim Međunarodnim standardom financijskog izvješćivanja.
U članku se daje izvadak iz knjige Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja - praktični vodič koju, u suradnji sa Svjetskom bankom objavljuje nakladnik MATE d.o.o. Zagreb. Autor knjige je Van Greuning, zamjenik direktora riznice Svjetske banke u Washingtonu. Uz dopuštanje hrvatskog nakladnika, odabrali smo u nas malo poznato područje računovodstva - poljoprivredu. Ovaj komentar za praktičnu primjenu MSFI naglašava važnost analize i interpretacije informacija dobivenih primjenom svih Standarda te pomaže razumijevanju te složene problematike.
Pretisak iz spomenute knjige uzet je iz 27. poglavlja, no brojčano obilježavanje podnaslova s tim brojem je izostavljeno jer bi unosilo zabunu, odnosno zadržane su samo posljednje brojke što označuju redoslijed podnaslova.
Bitan čimbenik poljoprivredne proizvodnje je voćarstvo. O jednogodišnjoj poljoprivrednoj proizvodnji objavljen je članak u našem časopisu RRiF, br. 5/05., str. 49., dok se u ovom članku objašnjava računovodstvene postupke pri višegodišnjoj proizvodnji u voćarstvu.
Odredbom čl. 18. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 49/03. - pročišćeni tekst do 170/03.) uređeno je posredovanje u trgovini kao jedan od oblika trgovačke djelatnosti. Propisano je da trgovačko posredovanje razumijeva agencijske usluge, zastupničke usluge, usluge robnih burza, komisione usluge, usluge skladištenja robe, te druge usluge uobičajene u trgovini. U ovom članku autor prikazuje zastupničke poslove u trgovini u dijelu koji se odnosi na prodaju robe na malo od strane trgovca - pravne osobe u ime i za račun drugog trgovca pravne osobe.
Mala i srednja trgovačka društva obilježavaju značajke poput manjeg broja zaposlenih, manjeg broja dobavljača i kupaca, proizvoda i usluga, jednostavnijega i preglednijeg ustrojstva te veće pokretljivosti. Opravdano se stoga postavlja pitanje je li kontroling nužan u takvim trgovačkim društvima? Treba li uvoditi radno mjesto kontrolera ili bi bilo dovoljno zadatke kontrolinga podijeliti npr. na menadžment, prodaju i računovodstvo? Što bi bile njegove zadaće i kakvim bi se instrumentima služio? Općenito vrijedi stav kako nema opće važeće preporuke i pravila, odgovore se traži u osobitostima poslovanja svakoga društva. Poticaji za razvoj kontrolinga u malim i srednjim društvima su brojni: tržišna utakmica nije naporna samo za velike, dapače, mala i srednja društva su puno osjetljivija na promjene, stoga su izložena i većem pritisku prilagođavanja tržištu.
Autorica obrađuje djelatnost turizma, odnosno hotelijerstva, posebno s motrišta financijskih i nefinancijskih pokazatelja. Utvrđuje kako obračunski računovodstveni iskazi ne daju pravu sliku poslovanja poduzeća u prošlosti, niti se iz računovodstvenih podataka, što su podlogom za sastavljanje tih financijskih izvještaja, može dobiti odgovarajuće računovodstvene informacije za odlučivanje u budućnosti. Na osnovi toga zaključuje da financijski pokazatelji na osnovi tih podataka, više ne udovoljavaju informacijskim potrebama korisnika. Posljedica je uspostavljanje sve brojnijih nefinancijskih pokazatelja poslovanja odnosno sustava tih pokazatelja. U članku autorica predstavlja rezultate dijela istraživanja o mjerenju uspješnosti poslovanja u hotelijerstvu, pri čemu uzima u obzir financijske i nefinancijske pokazatelje što se odnose na mjerenje kvalitete hotelske usluge, zadovoljstva gostiju i poslovne uspješnosti hotela te utvrđuje moguću međusobnu povezanost.
Kako smanjiti troškove a da se ne smanji kakvoću usluge, odnosno kako odgovoriti na povećanu konkurentnost i dolazak kompanija iz EU, pitanja su s kakvima se susrećemo svakodnevno. Danas kada je "kapa" transparentna tržišta nad Hrvatskom i kad je konkurentska borba i brzina zbivanja na tržištu jednaka kao u zemljama EU, gospodarski subjekti teže k održivu rastu poslovanja uz postizanje profitnih stopa.
Suvremena kretanja rastuće konkurencije i pridruživanja EU primoravaju male i srednje gospodarske subjekte na povećanje učinkovitosti i profitabilnosti, napose u vezi s nastojanjem ostalih kompanija u regiji da prodru na tržišta bivše države, i kada se zna da je Hrvatska najstabilnija predstavnica regije. Menadžeri financija moraju o ovim čimbenicima voditi računa.
Radi utvrđivanja pojedinih oblika lokalnih poreza što ih mogu uvesti gradovi odnosno općine, pravne i fizičke osobe imaju obvezu nadležnu poreznom tijelu dostaviti podatke o vlasništvu nad određenom imovinom s podacima bitnima za utvrđivanje visine porezne obveze, i to za kuće za odmor, neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, neuporabljene poduzetničke nekretnine te nesagrađeno građevinsko zemljište. Poreznu prijavu što uključuje te podatke moralo se predati do kraja ožujka 2005., a bili su je obvezni podnijeti svi obveznici u kojih je, u usporedbi s postojećim evidencijama, nastala promjena u podatcima važnima za utvrđivanje poreza, ili su se pojavile nove pravne i fizičke osobe obveznici poreza, o čemu je pisao časopis RRiF, br. 3/05., str. 114.
U nastavku članka bavimo se jednim oblikom lokalnog poreza - na tvrtku ili naziv - kojeg mogu uvesti gradovi i općine kao vlastite izvore sredstava i za kojeg nije nužna prethodna prijava poreznih obveznika, pri čemu se obvezu plaćanja utvrđuje jednom godišnje, donošenjem rješenja nadležne ispostave Porezne uprave, što je upravo u tijeku.
Autor: Mr. sc. Mirjana MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ, dipl. oec.
Odnos poreznih obveznika i poreznih tijela u Republici Hrvatskoj uređuje Opći porezni zakon (Nar. nov., br. 127/00., 86/01. - ispr. i 150/02.) (dalje: OPZ) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2001. Ovaj Zakon na jedinstven način uređuje odnos poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima, doprinosima, carinama i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza nije utvrđeno drukčije.
Inspekcijski nadzor, prema OPZ-u, dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba. Iako je porezno tijelo na temelju prijavljenih činjenica i prijave koju je podnio porezni obveznik provelo porezni postupak, zbog složenosti postupka utvrđivanja porezne obveze za različite vrste poreza zakonodavac je odredbama o inspekcijskom nadzoru (čl. 97. do 112. OPZ-a) propisao pravo poreznog tijela na naknadnu provjeru činjenica bitnih za utvrđivanje porezne obveze.
Računovodstvo - PDV: Na razliku vrijednosti isporuke zbog primjene valutne klauzule obračunava se PDV
Računovodstvo - Porez na dobitak: Revalorizacijske pričuve može se isplatiti kao slobodne dijelove kapitala, ako je imovina prodana, amortizirana ili na drugi način nadoknađena
Računovodstvo - PDV: Dostavljanje računa e-mailom nije dopušten način za priznavanje pretporeza
Računovodstvo: Način i rokovi čuvanja poslovnih knjiga, knjigovodstvenih isprava i temeljnih financijskih izvještaja
Zakon o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 96/03.) u čl. 34. određenim rezidentima dopušta da plate obvezu ili prime naplatu u poslovima s nerezidentima u gotovini - u kunama, stranoj gotovini i čekovima. Uvjete i način kako će se obaviti takvu naplatu ili plaćanje propisuje Hrvatska narodna banka (dalje: HNB), uz rokove u kojima je rezident obvezan primljena sredstva položiti na vlastiti račun u banci. I neke se turističke usluge može naplatiti u stranoj gotovini, dok je naplata u kunskoj gotovini neupitna.
Godišnji odmor je jedno od temeljnih prava radnika u radnom odnosu.
Pravo radnika na plaćeni godišnji odmor zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i toga se prava radnik ne može odreći (čl. 55. st. 3. Ustava RH).
Zakon o radu (pročišćen tekst - Nar. nov., br. 137/04. - dalje: ZR) u čl. 47. određuje da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćen godišnji odmor u trajanju najmanje 18 radnih dana (dok pojedine kategorije radnika imaju pravo i na veći minimalan broj dana godišnjeg odmora).
Trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćega može se odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Više o tome u nastavku članka.
Izaslan radnik je fizička osoba koja za poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj obavlja posao u drugoj državi te osoba koja obavlja rad u Hrvatskoj za poslodavca sa sjedištem u inozemstvu. To su osobe koje ostaju u radnom odnosu u svoga poslodavca koji je obvezan obračunavati obvezne doprinose sukladno propisima zemlje u kojoj ima sjedište u razdoblju što je određeno ugovorima o socijalnom osiguranju, ako je RH zaključila ugovor s tim zemljama. Porez na dohodak se obračunava prema propisima zemlje u kojoj se plaću ostvaruje, uvažujući pritom ugovore i sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ako ih je s određenim zemljama Hrvatska zaključila. Prema tome, pri obračunu doprinosa i poreza izaslanih radnika postoje posebna pravila glede njihova socijalnog osiguranja i obračuna poreza na plaće tijekom rada u drugoj državi. O tome pišemo u ovom članku.
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Od početka primjene Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (Nar. nov., br. 147/02., 175/03. i 177/04. - dalje: Zakon), odnosno od 1. siječnja 2003., primjenjuje se institut najviše osnovice za plaćanje doprinosa, kao ograničenu svotu do koje je propisano plaćanje obveza doprinosa za obvezna osiguranja. Najviša osnovica propisana je na razini mjeseca (najviša mjesečna) i na razini godine (najviša godišnja).
