Propisima koji uređuju prikupljanje statističkih podataka uređena je obveza dostave statističkih izvješća za svako tromjesečje.
Propisima koji uređuju knjigovodstvo i izvješćivanje pojedinih društava (brokeri, investicijski fondovi i društva, javna dionička društva, mirovinska društva) utvrđena je obveza izvješćivanja tijekom godine pojedinih nadzornih tijela (komisija za vrijednosne papire). Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS 34) preporučuje se izvješćivanje tijekom godine, barem polugodišnje, a rok izvješća ne bi trebao biti dulji od dva mjeseca od isteka razdoblja za koje se izvješćuje. U ovom članku dajemo temeljne informacije o propisanim financijskim izvješćima kao i o potrebi i mogućnosti sastavljanja izvješća za potrebe upravljanja i nadzora.
U članku se analiziraju tri oblika kaznenog djela iz novog Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 146/05.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. i to kaznena djela: "neistinito iskazivanje stanja imovine, kapitala i obveza" i "utemeljenja knjigovodstvenih događaja u poslovnim knjigama na nevjerodostojnoj dokumentaciji". Uspoređuju se kaznene odredbe iz dosadašnjeg zakona s kaznenim odredbama novoga Zakona o računovodstvu, stavljajući ih u opći okvir posebnog (dopunskog) kaznenog zakonodavstva. Navedena kaznena djela ulaze u kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja. Ukazuje se na proširivanje kaznenih odredaba novog Zakona i na njihovu sličnost s kaznenim djelom "povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga" iz čl. 287. Kaznenog zakona. Autor ispituje moguće poteškoće u procesuiranju tih kaznenih djela, zalažući se za specijalističku edukaciju državnih odvjetnika i sudaca u području trgovačkog prava uz obvezno angažiranje stručnjaka iz specijalističkih područja računovodstva. Potanko su prikazane prekršajne i kaznene odredbe novoga Zakona o računovodstvu.
Zakonom o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04. i 90/05.) posebno je uređeno pitanje transfernih cijena između rezidenata i nerezidenata. Odredbama čl. 13. Zakona utvrđene su metode kojima se može procjenjivati jesu li transferne cijene između rezidenata i nerezidenata porezno prihvatljive tj. jesu li te cijene sukladne tržišnim cijenama u istim okolnostima.
U ovom članku autor razmatra način utvrđivanja transfernih cijena, obrazlažući i izbor određenih metoda. Osim toga ukratko obrazlaže i eventualno oporezivanje dobitka povezano s transfernim cijenama.
Kad se Zakon o računovodstvu (Nar. nov., br. 146/05. – dalje: ZOR) brzopleto pripremao i kad su pobornici potpunog i neograničenog globalnog računovodstva izborili zakonsko rješenje u kojem on ne smije biti zapreka razvoju računovodstva i primjeni međunarodnih standarda, nitko nije predvidio s kojim problemom će se susresti Odbor za standarde financijskog izvješćivanja (članovi odbora objavljeni su u Nar. nov., br. 13/06.).
Što je novo u vezi s primjenom međunarodnih računovodstvenih standarda i kakve je odluke donio spomenuti Odbor, pročitajte u nastavku članka.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
U ovom članku razmatraju se ulaganja u stanove kojima se obavlja djelatnost društva, odnosno za iznajmljivanje za potrebe stanovanja, za iznajmljivanje turistima, za potrebe terenskog boravka zaposlenika, za daljnju prodaju, za držanje nekretnine radi drugih poduzetničkih potreba s poreznog i knjigovodstvenog motrišta. U tom pogledu posebno se razmatra ulaganje u stanove sa stajališta poreza na dodanu vrijednost, budući da se istodobno nabavljeni stanovi mogu koristiti za različite potrebe i pritom mogućnost korištenja prava na odbitak pretporeza ovisi o namjeni nabavljenih stanova.
Oporezivanje prometa nekretnina dosta je složeno pitanje, ako kupac želi da prodavatelj sve porezne obveze podmiri iz kupovne cijene. S tim u vezi postavlja se pitanje tko će i kada biti porezni obveznik pojedinog poreza.
Naime, sve više kupci nekretnina jednostavno se ne žele baviti time kada će oni biti porezni obveznici a kada prodavatelj, već traže da se ugovori fiksna, tj. bruto-prodajna cijena u kojoj će biti uključeni svi porezi koji se trebaju platiti, koje kao porezni destinatar, porezni platac i kao konačni platac plaća prodavatelj. Razumijevanje i primjena vrijedećih propisa omogućuje ugovaranje bruto-cijene, a ovaj model prikazujemo u nastavku članka. Napominjemo da je ovaj model testiran u praksi, tj. realiziran je na obje strane – i u Poreznoj upravi i kod građevinskog poduzetnika.
Mnogo dobrih programa, inicijativa, zamisli ostane neostvareno jer financijske mogućnosti ne mogu "pokriti" troškovnu kalkulaciju. Kad se, pak, pokuša nešto organizirati izvan okvira "institucije", udruge, zaklade, kluba i sl. kako bi se nastup, natjecanje, predstava, izložba i dr. "prodala" nema spoznaja o ograničenjima s kojima se susreće "pokrovitelj" ili sponzor. Donacije ili darovi kao novčana ili materijalna potpora jedan su od oblika prikupljanja sredstava, no problem načina pristupa potencijalnim darovateljima nije dovoljno poznat pa nam je namjera objasniti svladavanje tih ograničenja. O tim pitanjima i drugim motrištima financiranja neprofitnih organizacija pišemo u ovom članku.
Nekima to može biti poticaj da osnuju vlastite športske klubove (tenis, plivanje, jedrenje), zaklade, udruge ili ustanove i da na podlozi izloženih modela provedu financiranje izvanposlovnih aktivnosti.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
U sklopu projekta usklađivanja financijskog izvješćaivanja s nacionalnim računovodstvenim standardima, Odbora za međunarodne računovodstvene standarde, 2001. godine pokrenut je i projekt izvješćivanja o uspješnosti poslovanja. Razvijen je mogući novi model izvješćivanja o prihodima i rashodima. Istodobno je i u SAD-u pokrenut projekt istog sadržaja, a rezultati novoga modela testirani su u praksi. Ovi su se modeli međusobno razlikovali. Stoga je tijekom 2004. odlučeno da će se zajednički raditi na daljnjem razvoju toga modela. Daljnji razvoj nije se odnosio samo na račun dobitka i gubitka, već se proširio i na potpuno financijsko izvješće, na bilancu, izvješće o promjeni glavnice i na izvješće o novčanim tijekovima.
Stečaj predstavlja pravni mehanizam kojim se iz gospodarskog života isključuju gospodarski nedovoljno učinkoviti subjekti, trgovačka društva i poduzetnici pojedinci. Zbog čega dolazi do stečaja? Stečaj nastaje isključivo zbog ekonomskih razloga, ponajprije zbog nesolventnosti, tj. nemogućnosti da se ukupnom vrijednošću imovine podmire ukupne obveze, ali i zbog prezaduženosti. Otvaranjem stečajnog postupka ograničava se pravna sposobnost stečajnog dužnika, prestaju ovlasti dotadašnjih upravljačkih i poslovnih tijela, utvrđuje se stečajna masa i početna bilanca stečaja.
Autori: Prof. dr. sc. Marica ŠKRTIĆ Mr. sc. Marko TISOVEC
U prošlom broju našega časopisa pisali smo o projektima i sredstvima poticanja malog i srednjeg poduzetništva u 2006. godini. Nastavljajući s temom o aktualnim mjerama poticanja poduzetništva, u ovom broju dajemo prikaz mjera za poticanje zapošljavanja u 2006. putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
U nas se sve više govori o javno-privatnom partnerstvu kao modelu s pomoću kojega bi lokalne vlasti financirale javnu infrastrukturu, kao načina za prevladavanje restrikcija u financiranju. Međutim, zbog mogućnosti ekspanzije u primjeni, kao i nedovoljnog razumijevanja posebnosti javno-privatnog partnerstva, postavit će se pitanje pod kojim uvjetima udruživanja javnog i privatnog sektora će se moći smatrati da je konkretno financiranje bilančno (dužničko) ili izvanbilančno (najam). Sadašnje stanje na tržištu upućuje na zaključak da će se za pojedine projekte ustvrditi da je ipak riječ o bilančnom financiranju (dakle, prikrivenom financiranju) iako se postavljenim modelom predstavlja izvanbilančno financiranje (najam). U članku se predstavljaju osnovni kriteriji za donošenje odluke.
Podsjećamo naše čitatelje da smo o ovoj problematici pisali u našem časopisu RRiF, br. 3/06. (str. 95.) i 5/06. (str. 63.).
Postupak nabave roba, radova i usluga vrijednosti do 200.000,00 kuna u proračunskoj odnosno poslovnoj godini, naručitelji obavljaju na temelju Uredbe o postupku nabave roba, radova i usluga male vrijednosti.
Jesu li zadnje izmjene Zakona o javnoj nabavi donijele neki novi pristup ovoj vrsti javnih nabava, pročitajte u ovom članku.
Dana 24. svibnja 2006. godine stupio je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o posebnom porezu na naftne derivate (Nar. nov., br. 57/06.) kojim se u hrvatsko porezno zakonodavstvo uvode plivajuće trošarine na naftne derivate. Naime, tim su zakonom brisane propisane visine trošarina, a Vlada Republike Hrvatske se ovlašćuje da uredbama uredi visinu trošarine, ovisno o kretanju maloprodajnih cijena naftnih derivata na domaćem tržištu.
Napominjemo da do završetka redakcije ovoga broja časopisa RRiF još nije objavljena Uredba, te se i tekst ovoga članka temelji na prijedlogu upućenom Vladi RH.
U samim početcima uvođenja PDV-a u europskim državama glavna se rasprava vodila o pitanju (ne)opravdanosti njegova uvođenja. Nasuprot tome, nakon što su uočene sve prednosti, rasprava se u zadnje vrijeme preusmjerava prema određenju optimalnog broja i visine poreznih stopa unutar sustava PDV-a. Odgovor na to pitanje ima iznimnu važnost. O broju i visini stopa ovisi fiskalna izdašnost PDV-a, a to pitanje ima svoju težinu i sa socijalno-političkog stajališta – od broja i visine poreznih stopa ovisi i raspon i intenzitet nefiskalnih ciljeva koji se žele postići. Iako administrativno-tehnički razlozi govore u prilog primjeni jedne stope, mnoge države članice EU unutar svoga sustava PDV-a imaju više (sniženih) poreznih stopa. Glavni razlog tome je u želji za ublažavanjem regresivnog učinka jednostopnog sustava PDV-a.
Pri isporukama dobara i usluga u slobodnu zonu, te unutar slobodne zone treba voditi računa o tome da se s aspekta poreza na dodanu vrijednost slobodne zone ne smatraju teritorijem Republike Hrvatske. Upravo je zbog toga drukčiji porezni položaj isporuke dobara i usluga u slobodnu zonu, kao i unutar slobodne zone. Više o tome pročitajte u nastavku.
Prethodna, 2005. godina, bila je prva godina primjene paušalnog oporezivanja iznajmljivača – građana koji na temelju rješenja mjerodavnog ureda pružaju ugostiteljske usluge građana u domaćinstvu. Tim su iznajmljivačima u 2005. izdana i prva rješenja o utvrđivanju i obvezi plaćanja godišnjega paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koja vrijede i za sljedeće godine sve do donošenja rješenja o izmjeni.
Međutim, koji građani iznajmljivači će već u 2006. dobiti nova rješenja o utvrđivanju godišnjeg paušalnog poreza na dohodak, koji iznajmljivači su prestali biti obveznici plaćanja godišnjeg paušalnog poreza na dohodak, te koje su porezne obveze građana iznajmljivača u turističkoj sezoni 2006., samo su neka od pitanja na koja ćemo odgovoriti u nastavku članka.
Autori: Mr. sc. Marijana VURAIĆ, dipl. oec. Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
U ovim porezno-računovodstvenim savjetima je izbor pitanja na koja je uredništvo RRiF-a dalo odgovore. Nadamo se da će i drugima pomoći u rješavanju vlastitih dvojbi koje su slične prirode.
Autori: Katarina HORVAT JURJEC, dipl. oec. Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev. mr. Anja BOŽINA, dipl. oec. i ovl. rač. Mr. sc. Šime GUZIĆ, dipl. oec. i ovl. rač.
Primjena Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu potanko je pojašnjena u časopisu RRiF, br. 10/05., 12/05., 2/06., 3/06. i 4/06. U seriji tih članaka s temom ambalaže razrađena je i kalkulacija veleprodajne i maloprodajne cijene pića i napitaka koji se prodaju u nepovratnoj staklenoj, PET, Al, Fe i limenoj ambalaži zapremine veće od 0,20 litara. Praktičnim primjerima postupanja s ambalažom u trgovačkom društvu koje se bavi trgovinom na veliko i malo, posebno su pojašnjena knjiženja povratne naknade za ambalažu i njezin položaj u poreznoj evidenciji s obzirom na činjenicu da se ona s motrišta PDV-a smatra prolaznom stavkom.
Nastavljajući pojašnjenja u vezi s ambalažom koja su dana u spomenutim brojevima našega časopisa, u ovom broju iscrpnije ćemo obraditi ambalažu s motrišta trgovca – obrtnika i to posebno pitanja u vezi s uključivanjem povratne naknade za ambalažu u kalkulaciju maloprodajne cijene pića i napitaka te evidentiranja ove naknade u poslovnim knjigama obrtnika. Pritom ćemo se posebno osvrnuti na tumačenje Ministarstva financija u vezi s evidentiranjem povratne naknade za ambalažu – kao prolazne stavke, u Knjigama U-RA i I-RA.
Autor: Mr. sc. Đurđica JURIĆ, dipl. oec. i ovl. rač.
Obveznik plaćanja boravišne pristojbe je gost – građanin koji koristi uslugu noćenja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska ili turistička djelatnost. Pritom je nužno da boravi izvan mjesta svojeg prebivališta.
Međutim, obvezu plaćanja na račun turističke zajednice nema građanin nego pružatelj turističke usluge (hotel, motel, odmaralište, kamp, planinarski dom i dr.) koji svotu boravišne pristojbe u svojim poslovnim knjigama iskazuje kao prolaznu stavku koja ne podliježe plaćanju PDV-a. Opširnije o tome pročitajte u nastavku članka.
Autori: Maja MAGDIĆ-HANŽEK, dipl. iur. Mr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec. i ovl. rač.
Zakonom o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 113/93., 34/99., 52/00. i 118/03.) stranim poduzetnicima, društvima i trgovcima pojedincima otvorena je mogućnost neposredno obavljati djelatnost u RH, pod uvjetom da u RH osnuju svoju podružnicu.
Podružnica stranog osnivača osniva se pod uvjetom uzajamnosti. Uzajamnost se pretpostavlja, a u slučaju dvojbe, na zahtjev registarskog suda potvrdu o uzajamnosti daje Ministarstvo pravosuđa. Ako se uzajamnost ne može dokazati, upis se može odobriti i temeljem odobrenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
U nastavku članka daje se pregled uvjeta i načina osnivanja i prestanka podružnice stranca, te djelovanje i zastupanje podružnice.
U članku se iznosi slučaj kad je pri prijenosu poduzeća doveden u opasnost nastavak rada trgovačkog društva jer u uvidu bilančnih pozicija nisu obavljene provjere plaćanja učinjena drugim osobama.
Slučaj je iz novije njemačke sudske prakse prema kojoj se može oduzeti imovinska korist stečena zbog propusta uvida u stanje društva.
Godišnji odmor je jedno od temeljnih prava radnika u radnom odnosu.
Pravo radnika na plaćeni godišnji odmor zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i toga se prava radnik ne može odreći (čl. 55. st. 3. Ustava RH).
Sporazum između poslodavca i radnika o odricanju prava na godišnji odmor odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora je ništetan (čl. 49. ZR-a) tj. ne proizvodi pravne učinke (kao da ga i nema). Osim toga poslodavac bi odgovarao za jedan od najtežih prekršaja prema čl. 248. st. 1. toč. 24. ZR-a.
Zakon o radu (proč. tekst – Nar. nov., br. 137/04. i 68/05. – dalje: ZR) u čl. 47. određuje da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju najmanje 18 radnih dana (dok pojedine kategorije radnika imaju pravo i na veći minimalan broj dana godišnjeg odmora).
Trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćega može se odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Više o tome u nastavku članka.
Poslodavac može odlučiti svojim zaposlenicima ili članovima uprave dodijeliti vlastite dionice ili im omogućiti kupnju vlastitih dionica po vrijednosti nižoj od tržišne odnosno nominalne.
Porezni položaj tih pogodnosti ovisi o tome kotiraju li dionice na burzi ili ne.
U skladu s Programom statističkih aktivnosti Republike Hrvatske za razdoblje 2004. - 2007. godine (Nar. nov., br. 28/05.) donesen je Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti Republike Hrvatske za 2006. godinu (Nar. nov., br. 4/06.). Pravne osobe – poslodavci su i nadalje obvezne Financijskoj agenciji dostavljati izvješća o isplaćenim plaćama na Obrascu SPL, a o isplatama temeljem materijalnih prava na Obrascu TMP. O tome što je novo u vezi s tim u 2006. pišemo u ovom članku.
Na dnevnom redu 20. sjednice Hrvatskog sabora koja se održava u razdoblju do 9. lipnja 2006. raspravljat će se o značajnim zakonskim prijedlozima kojima se reformira sustav informacijske sigurnosti i tajnosti podataka, zakonskom prijedlogu kojim se dovršava drugi stadij reforme hrvatskog kaznenog sustava te zakonskim prijedlozima o izmjenama Zakona o porezu na dobit i posebnom porezu na naftne derivate, te po prvi put u nacionalni pravni sustav uvodi se zakonska regulativa uređenja sustava provedbe programa Europske Unije i sustava provedbe projekata financiranih iz sredstava zajmova i darovnica iz ostalih inozemnih izvora.
Novi Zakon o reviziji (Nar. nov., br. 177/05. – dalje: ZoRe) donio je mnogim poduzetnicima obvezu izbora revizora i obvezu revidiranja financijskih izvješća za 2006. godinu.
Svi koji nisu obuhvaćeni zakonskom obvezom na temelju kriterija visine prihoda i pravnog oblika dono-se odluku o tome hoće li ili neće podvrgnuti reviziji financijske izvještaje za ovu godinu, osim ako su prema svojim pravilima, aktima ili internim potrebama odredili da će to obavljati. Većina poduzetnika nije u svojim društvenim ugovorima predviđala reviziju poslovanja.
Uz iznošenje zakonske obveze, u članku se daje i popis poduzetnika prema podatcima FINA-e koji proizlaze iz temeljnih financijskih izvještaja za 2005., a koji će morati provesti izbor revizora do 30. rujna 2006. (ukupno 2.978 društava).
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
Zakonom o reviziji (Nar. nov., br. 146/05. - dalje: Zakon) uređeno je, između ostaloga, osnivanje i rad Hrvatske revizorske komore te nadzor nad njezinim poslovanjem, nadzor i provjera kvalitete rada revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora, izdavanje i oduzimanje dozvole za obavljanje usluga revizije, te druga pitanja vezana uz reviziju.
Osnivačka skupština Komore održana je 18. ožujka 2006. te je izabrana predsjednica Komore, članovi Upravnog vijeća i usvojen Statut. Na izvanrednoj skupštini, održanoj dana 20. svibnja 2006., donesena je Tarifa revizorskih usluga i Odluka o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori. Stoga se u nastavku članka daje osvrt na osnovne odredbe Statuta, Tarife revizorskih usluga i Odluke o stopi doprinosa i svoti članarine Hrvatskoj revizorskoj komori.
