Zakon o radu (Nar. nov., br. 137/04. i 68/05.) predviđa, kao jedan od sedam načina prestanka ugovora o radu, i prestanak odlukom suda (sudski raskid ugovora o radu) na prijedlog radnika – tužitelja, ali može i na prijedlog poslodavca – tuženika pod zakonskim uvjetom. Pritom radnik na čiji prijedlog sud u radnom sporu donosi odluku o raskidu ugovora o radu ima pravo i na naknadu štete koju propisuje Zakon o radu.
U odluci Vrhovnoga suda RH (VSRH) koju prikazujemo u nastavku VSRH zauzima pravno stajalište u vezi sa sporom o visini te naknade štete.
U drugoj rješidbi VSRH koju prikazujemo VSRH se očituje o roku za podnošenje tužbe za poništenje izbora za radničko vijeće te ističe da iako nije propisan rok za podnošenje te tužbe, tužba mora biti podnesena u razumnom i primjerenom roku, što ni u kojem slučaju nije postignuto kada je tužba podnesena nakon proteka više od jedne godine od okončanja postupka izbora za radničko vijeće.
I konačno, u trećoj odluci VSRH koju prikazujemo u nastavku zauzima se pravno stajalište o tzv. pasivnoj legitimaciji tj. o tome tko može biti tužen u parnici za poništenje izbora za radničko vijeće. Prema stajalištu VSRH, pasivno je legitimiran onaj koji teškim kršenjem odredaba Zakona o radu u provođenju izbora za planove radničkog vijeća utječe na rezultate izbora, pa i onda kada nema pravni subjektivitet, tj. kada nije ni pravna ni fizička osoba.
- Okolnosti da se radnik nakon nezakonitog otkaza odmah zaposlio nije razlog koji bi pri sudskom raskidu ugovora o radu opravdao dosuđenje naknade štete u većoj svoti
- Ocjenjujući zasnovanost zahtjeva za poništenje izbora za radničko vijeće sud će ocijeniti je li u okolnostima konkretnog slučaja tužba podnesena u razumnom i primjerenom roku
- U parnici za poništenje izbora za radničko vijeće pasivno je legitimiran onaj koji teškim kršenjem odredaba zakona o radu u provođenju izbora za planove radničkog vijeća utječe na rezultate izbora, time da sud može takvoj osobi priznati stranačku sposobnost
