RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Verzijski zahtjev

Predmet: U odnosu na verzijski zahtjev, valja istaknuti da primjena tog instituta u ovom sporu ne dolazi u obzir jer tužitelj u konkretnom slučaju nije nekoj trećoj osobi platio dug RH koji ona nije platila, a po zakonu ga je morala platiti.

Broj presude: Rev 110/2020-2, od 5. svibnja 2020.

Sud: Vrhovni sud Republike Hrvatske

Sažetak:

Prema tome, ako u ovom postupku nije ni bilo sporno da je tužitelj u svom hotelu pružio usluge smještaja i prehrane izbjeglicama po nalogu nadležnih tijela tuženice, te da je na temelju evidencije koju je upravo tužitelj dostavljao Centru za socijalni rad S., evidentiran i fakturiran smještaj troškova izbjeglica za svaki mjesec u 1992., 1993. i 1994., kao i da je na temelju tih podataka tužitelju isplaćena naknada troškova u visini koju je, uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske, propisao Ured za prognanike i izbjeglice, tada ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj mogao osnovano zahtijevati isplatu daljnje naknade zbog pružanja tih usluga (tako i u Rev-227/04-2 od 29.6.2004.).




Detaljnije mogu vidjeti pretplatnici na časopis Pravo i Porezi.



Povratak na sudsku praksu...


Pretplatnik
Hrvatski računovodstveni sustav HSFI, MRS, MSFI i Tumačenja (1)