Vanjska politura radničkih prava što ih je osmislila prerevna birokracija dobila je još jedan akt: Pravilnik o evidenciji radnog vremena. Kao zaposlenik, počeo bih se bojati kako će poslodavac evidentirati noćni rad dok pišem ovaj uvodnik ili rad blagdanom kad se pripremaju tekstovi, predavanja, pitanja za kolokvije ili pak kad brojni računovođe danonoćno rade da bi održali zakonske rokove. Sve me to podsjeća na vrijeme Austro-Ugarske kada se snagom činovničkog aparata željela postići ujednačenost u cijelom carstvu i kruta poslušnost svih građana. Birokratsko cjepidlačenje poprimilo je legendarne razmjere: u Beču je svaku uplatu poreza određivalo 27 službenika. S propašću Habsburškog carstva takva je administracija potkraj 1918. ostavila dvomilijunsku prijestolnicu u gladi, nezaposlenosti, bijedi, nestašici goriva, epidemijama gripe, a palača Schönbrunn pretvorena je u sirotište. Ovime želim reći da je u stvaranje novih vrijednosti potrebno uložiti takva znanja, vještine, napore, disciplinu i druge žrtve za koje nikada nisu niti će postojati odgovarajuće evidencije iz kojih bi se pomoću tablica i brojeva iščitavala radnička prava. Ponavljanje istih podataka u različitim obveznim evidencijama često poprima samo obilježje forme jer jedni donositelji propisa ne znaju što su drugi već propisali itd. Priča o pravima postaje samo dobro prikrivanje brojnih institucija koje žive na račun brige za ta prava.
Događaji u vezi s Varšavskom ulicom u Zagrebu mješavina su međusobno suprotstavljenih prava. Prava prosvjednika u neskladu su s mišljenjem velikog broja građana kojima modernizacija jednog zapuštenog kvarta u centru grada znači napredak. Revolucionarni pokliči i zahtjevi za obustavom radova protivni su stvaranju novih vrijednosti u kojima sudjeluju stotine radnika koji također žele ostvarenje svojih prava. Klasičnu državnu birokraciju demokratski su prisvojile političke stranke, a sada njihov međusobni obračun ima golemu cijenu, ne samo financijsku nego i reputacijsku glede budućih ulaganja.
Za nedavnog studijskog putovanja u München s RRiF-ovom Visokom školom, poslije posjeta Saveznom financijskom sudu, predahnuli smo do sljedećeg posjeta revizorskoj i porezno-savjetničkoj kompaniji Richter u dubokom hladu jedne tipične bavarske Keller – pivnice. Uskoro nam se, sasvim slučajno, pridružio bivši ministar vanjskih poslova SR Njemačke, gosp. Joschka Fischer. Naš je domaćin komentirao: "Pogledajte ga danas – dok je bio u "zelenima", u Bundestag je dolazio u trapericama i tenisicama. Danas je u poslovnom dress-codeu." Preobrazbe ili mijene su stalne, zato se sve ovo može promatrati kao nova vizija vedre Apokalipse koja uči da vrijeme ne čuva, već briše ideale i vrijednosti.
Vijesti
