Izjave volje pri sklapanju ugovora i suvremeni oblici komunikacije - napose o uobičajenim znakovima i emojijima kod prihvaćanja ponude

Predmet su ovog članka izjave (očitovanja) volje prilikom sklapanja ugovora (ponuda i prihvat ponude) i pravni režim koji ih uređuje u hrvatskom obveznom pravu. Kako ta pravila uglavnom potječu otprije gotovo pola stoljeća, tj. iz 1978. godine – kada je prvi put donesen Zakon o obveznim odnosima, postavlja se pitanje njihove primjene u kontekstu suvremenih oblika komunikacije. Osim što se analiziraju izjave volje, u ovom se članku specifično propituje i upotreba emojija, emotikona, smajlija i dr. u poslovnoj komunikaciji, a posebno kada ona zađe u područje prava, tj. kada poslovna komunikacija dovodi do nužne potrebe vođenja pregovora i sklapanja ugovora. Osnovno pitanje koje se nameće je mogu li se oni podvesti pod izjave volje u smislu Zakona o obveznim odnosima, tj. mogu li ispuniti pretpostavke za pravno relevantnu izjavu volje (ozbiljnost, određenost, odgovarajući oblik – uobičajeni znaci i dr.). Naposljetku, osim u području materijalnoga (obveznog) prava, propituje se i značenje emojija kao dokaznog sredstva.

1. Uvod
2. Izjava (očitovanje) volje
3. Sklapanje ugovora među prisutnima i među odsutnima u kontekstu suvremenih načina komunikacije
4. Prihvat ponude emojijima i emotikonima?
5. Zaključne napomene