Predujam u Zakonu o obveznim odnosima

Posebno u trgovačkim ugovorima predujam je razmjerno česta pojava čije određivanje i sve ostalo, u pravilu (ne i beziznimno), proizlazi iz ugovornih odredaba koje su definirali suugovaratelji. Riječ je o institutu koji u RH nije uređen ni spomenut u općim pravilima obveznog prava (pa time ni u općem dijelu Zakona o obveznim odnosima), nego u njegovu posebnom dijelu, i to samo kod nekih specifičnih situacija povezanih s imenovanim (tipičnim) ugovorima kod kojih je zakonodavac osjećao potrebu odrediti zakonska pravila u nedostatku stranačkih utanačenja. Sve odredbe koje se odnose na predujam u Zakonu o obveznim donosima su dispozitivne, tj. primjenjivat će se ako se suugovaratelji nisu drukčije sporazumjeli. Predujam može imati niz svojstava, značenja i funkcija, što je također predmet autorove obrade u ovome članku. Glede materija iz posebnog dijela Zakona o obveznim odnosima, u ovome se članku pojedinačno analizira svaka situacija u kojoj je predujam uređen. Ipak, već uvodno treba naglasiti da se predujam spominje najčešće kod ugovora o pružanju različitih vrsta usluga.

1. Uvod
2. Predujam kod ugovora o kupoprodaji s uzastopnim isporukama
3. Izvršenje djela
4. Unošenje uloga u imovinu ortaštva
5. Sukob založnih prava kod ugovora o prijevozu stvari
6. Nalogodavčevo predujmljivanje novca
7. Predujam komisionaru
8. Otpremnikov predujam kod ugovora o otpremi (špediciji)
9. Pravo ugostitelja na predujam