Novi Zakon o upravnim sporovima1 u primjeni je više od godinu dana te je sada moguće dati kratki osvrt na temelju jednogodišnjeg iskustva primjene navedenog Zakona, s naglaskom na provedbu europskih standarda u praksi novoosnovanih prvostupanjskih upravnih sudova, osobito standarda prvostupanjskoga upravnog spora kao spora pune jurisdikcije.
Prošle godine1 stupio je na snagu Zakon o upravnim sporovima koji je bio rezultat izrazito opsežnih reforma upravnog sudovanja. Naime, taj je Zakon nastao u okviru Twinning projekta CARDS 2004. „Podrška učinkovitijem, djelotvornijem i modernijem funkcioniranju Upravnog suda Republike Hrvatske“. Cilj je njegova donošenja bio približavanje europskim standardima upravnog sudovanja, a osobito usklađivanje s čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.2 Jedan od razloga donošenja ZUS-a 2010. bio je i prethodno donošenje Zakona o općem upravnom postupku koji je uveo brojne novosti u naše zakonodavstvo, s obzirom na to da dva navedena Zakona čine svojevrsnu cjelinu.
Ulaskom Republike Hrvatske (RH) u Europsku uniju (EU), na ostvarivanje prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju, primjenjivat će se Direktiva 2011/24/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. (dalje: Direktiva). S obzirom na značenje i veliku aktualnost ove tematike, detaljnije slijedi u nastavku članka.
Autor u ovome članku daje prikaz novih poticajnih mjera za 2013. koje Ministarstvo poduzetništva i obrta RH namjerava odobriti putem objave javnog poziva za projekte bespovratnih poticaja zainteresiranim gospodarskim subjektima u RH. U tom smislu autor obrađuje problematiku koja se odnosi na dodjelu bespovratnih poticaja u sklopu Plana poticanja poduzetništva i obrtništva za 2013. pod nazivom Poduzetnički impuls zainteresiranim gospodarskim subjektima u Republici Hrvatskoj.
U provedbi postupaka u pravu zaštite tržišnog natjecanja mogu se pojaviti situacije u kojima postoji značajna opasnost od nepopravljive štete za tržišno natjecanje pa je nužno hitno reagirati. Nastupanje značajne štete nastoji se spriječiti izricanjem privremenih mjera u postupcima utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, osobito kada već na prvi pogled postoji narušavanje tržišnog natjecanja i kada se nastupajuću štetu ne bi moglo ukloniti konačnim rješenjem kojim se okončava postupak. Cilj je ovoga članka obrazložiti pojam i uređenje privremenih mjera u pravu zaštite tržišnog natjecanja, ovlasti za usvajanje odluka o privremenim mjerama, potom predstaviti vrste i trajanje privremenih mjera te oblike narušavanja tržišnog natjecanja u kojima najčešće dolazi do njihove primjene. Ujedno se u nastavku navode relevantni primjeri iz prakse EU, Europske komisije, sudske prakse Sudova EU, nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja ili sudova država članica EU. Naposljetku, sa svrhom cjelovita pregleda, navodi se relevantna odredba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji uređuje privremene mjere i nekoliko primjera odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojima je izrečena ta mjera.
Predmet su ovoga rada pojam zakašnjenja s plaćanjem, izložen u Direktivi 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u trgovačkim ugovorima, te pravne posljedice zakašnjenja s plaćanjem predviđene odredbama Direktive. Jedan je cilj rada pojmovnom analizom te gramatičkim, sustavnim i teleološkim tumačenjem utvrditi značenje pojedinih odredaba Direktive. Drugi je cilj ocijeniti u kojoj se mjeri može ostvariti operativni cilj Direktive: pružanje vjerovnicima instrumenata koji će im omogućiti da potpuno i učinkovito ostvare svoja prava u slučajevima zakašnjenja s plaćanjem. Analizom pojma zakašnjenja s plaćanjem izloženog u Direktivi 2011/7/EU, koja se daje u prvom dijelu ovog rada, utvrđuje se da Direktiva predviđa subjektivnu koncepciju zakašnjenja dužnika s plaćanjem. Raspravlja se o razlikama subjektivne i objektivne koncepcije zakašnjenja dužnika s plaćanjem te se izvodi zaključak da je objektivna koncepcija prihvatljivija i povoljnija za vjerovnike novčanih obveza. U drugom će se dijelu razmatrati pravne posljedice zakašnjenja s plaćanjem, odnosno zatezne kamate, i posebna naknada za troškove prouzrokovane vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem.
Zastarjele obveze prema dobavljačima i kreditorima potrebno je otpisati u korist prihoda kako bi financijski izvještaji bili realni i objektivni. Međutim, ponekad do otpisa obveze može doći i prije nastupa zastare, a jednako se tako određene obveze ne moraju nužno otpisati u korist prihoda već je moguće pretvoriti ih u pričuve ili u temeljni kapital. O čemu pritom valja voditi brigu te kakav je računovodstveni i porezni položaj otpisa obveza, pročitajte u nastavku članka. 1. Priznavanje obveza u računovodstvu 2. Računovodstveno postupanje sa zastarjelim obvezama 3. Računovodstveno postupanje s obvezama kojih se vjerovnik sporazumno odrekao 4. Kapitalne pričuve nastale iz obveza prema članu društva 5. Pretvaranje obveze u udjel – kapital društva 6. Zaključak
Autor: Mr. sc. Katarina HORVAT JURJEC, dipl. oec. i ovl. rač.
U članku se razmatra problematika računovodstvenog iskazivanja plaćenog PDV-a, poreza na dobitak i poreza na dohodak iz ranijih razdoblja kada u poslovnim knjigama društva nije iskazana obveza za te poreze, tj. kada porezni nadzor naknado utvrdi obvezu plaćanja tih poreza. Prema rješenju poreznog nadzora, obično se zahtijeva i plaćanje zateznih kamata i kazne za poreznog obveznika i odgovornu osobu. U skladu s HSFI-ima i MSFI-ima izražava se stajalište da se s tim naknadnim plaćanjima postupa kao da je riječ o ispravku pogrešaka iz ranijih razdoblja. 1. Uvod 2. Ispravci pogrešaka 3. Ispravak obveze poreza na dobitak 4. Plaćanje PDV-a i poreza na dohodak prema rješenju nadzora 5. Porezna praksa u vezi s priznavanjem pogrešaka 6. Zaključak
U redovnom poslovanju mnoga društva često obavljaju poslovne transakcije s povezanim društvima. Te se transakcije uglavnom odnose na stjecanje udjela i dionica, primanje i davanje zajmova, isporuke dobara i usluga i sl. Autorica u članku obrazlaže pojam povezanih društava prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, računovodstvenim standardima i poreznim propisima. Uz to daje primjere računovodstvenog praćenja transakcija između povezanih društava koja se najčešće pojavljuju u poslovnoj praksi u skladu s računovodstvenim standardima te definira porezno motrište davanja i primanja zajmova između povezanih društava prema odredbama Zakona o porezu na dobit. 1. Uvod 2. Povezana društva prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima 3. Povezana društva prema zahtjevima računovodstvenih standarda 4. Povezana društva prema odredbama poreznih propisa 5. Zaključak
Ulaganja u poslovne udjele drugih poduzetnika predstavljaju ulaganja koja se klasificiraju kao financijska imovina poduzetnika. Ovisno o namjeni držanja, navedeno se ulaganje može klasificirati u financijsku imovinu čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobitka i gubitka (financijska imovina namijenjena trgovanju) ili u financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. O načinu stjecanja, početnog i naknadnog vrednovanja kod obveznika primjene HSFI-a, pročitajte u nastavku članka. 1. Uvod 2. Prijenos poslovnog udjela 3. Početno vrednovanje ulaganja u poslovne udjele 4. Naknadno vrednovanje ulaganja u udjele 5. Prodaja poslovnog udjela 6. Porezno motrište ulaganja u poslovne udjele 7. Zaključak
U Nar. nov. br. 30/13. objavljene su izmjene Pravilnika o nadzornim izvještajima za pravne osobe ovlaštene za pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti, Pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja investicijskih društava, Pravilnika o izvještavanju o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i Pravilnika o likvidnosti investicijskih društava. Ti pravilnici propisuju izvještajne zahtjeve pravnih osoba koje pružaju investicijske usluge prema Zakonu o tržištu kapitala, uključujući kreditne institucije, društva za upravljanje investicijskim fondovima i investicijska društva. Temeljne promjene sustava izvještavanja odnose se na format dostave izvještaja te primjenu elektroničkog potpisa, što je predmet ovoga članka. 1. Izvještaji za pravne osobe koje obavljaju investicijske usluge 2. Financijski izvještaji investicijskih društava 3. Izvještaj o adekvatnosti kapitala investicijskog društva 4. Izvještaj o likvidnosti investicijskog društva
U ovom se proračunskom praktikumu knjiže i obrazlažu knjiženja: 1. POVRAT PREVIŠE ISPLAĆENOG PRIJEVOZA NA POSAO I S POSLA te 2. ZAMJENA IMOVINE I USLUGA . Pri povratu previše odnosno radniku neosnovano isplaćene naknade za prijevoz na i s posla potrebno je, osim povrata novca, smanjiti i obvezu za isplatu ove naknade odnosno odgovarajući rashod. Ovo nije izravno povezano sa stvarnim povratom novca. Prema odredbama posebnih propisa moguća je zamjena stvari i prava. Ovakav oblik stjecanja imovine odnosno prava zahtijeva i tome prilagođena knjiženja pa se stoga preporučuje iskazivanje samo prihoda i rashoda bez iskazivanja potraživanja i obveza. Osnovni materijalni propis koji se rabi u priznavanju navedenih poslovnih promjena je Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu (Nar. nov., br. 114/10. i 31/11. - isprav., dalje: Pravilnik o proračunskom računovodstvu). 1. Povrat previše isplaćenog prijevoza na posao i s posla 2. Zamjena imovine i usluga
Autor: Mr. sc. Nada DREMEL, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Ako je potraživanje od kupaca, nakon isteka dospijeća plaćanja u cijelosti prijeporno, odnosno ako postoji nesigurnost naplate, bilo bi prikladno da neprofitna organizacija takvo potraživanje vrijednosno uskladi tako da ispravi vrijednost potraživanja uz priznavanje rashoda.
Autor: Mirela GLAVOTA, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Plaća je primitak koji radnik ostvaruje na temelju rada u radnom odnosu i na osnovi kojeg se stječu prava iz socijalnih osiguranja, a oporeziv je porezom na dohodak od nesamostalnog rada. U pravilu, jednak je socijalni i pravni status plaće i u slučaju isplate zaostalih plaća po okončanju radnog spora u korist radnika, prema odluci nadležnog suda. Budući da je u tim slučajevima riječ o isplati plaća za neko prethodno razdoblje, istoga ili različitoga poreznog razdoblja, treba primjenjivati određene iznimke od temeljnog pravila pri obračunu doprinosa i poreza na dohodak, uređene propisima iz radnog, socijalnog i poreznog prava te uputama Porezne uprave i stajalištima Ministarstva financija. 1. Uvod 2. Obračun doprinosa i poreza na dohodak nakon okončanja radnog spora u korist radnika 3. Obračun zateznih kamata 4. Izviješća o isplaćenim plaćama 5. Postupak pri isplati plaća u ovršnom postupku 6. Obračun doprinosa poreza na dohodak i prireza prema slobodnoj nagodbi
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Pristupanje RH Europskoj uniji vrlo je blizu te se sve više razmišlja o budućim transakcijama unutar Europske unije koje će obavljati i tuzemni porezni obveznici. Hrvatski poduzetnici morat će se prilagoditi novim pravilima oporezivanja, ali će im u mnogim situacijama biti olakšano poslovanje s poduzetnicima iz drugih država članica s obzirom na to da više neće biti administrativnih prepreka koje su bile nužne zbog kontrole na granicama među državama koje nisu članice Europske unije. U nastavku članka objašnjava se oporezivanje prijevoznih sredstava u Europskoj uniji, a upravo su te odredbe ugrađene i u PRIJEDLOG hrvatskog Zakona o PDV-u koji je u saborskoj proceduri. 1. Uvod 2. Porezni obveznik 3. Isporuka dobara 4. Stjecanje dobara 5. Nova prijevozna sredstva 6. Rabljena prijevozna sredstva 7. Zaključak
Članove uprave potrebno je razlikovati, sa socijalnog i poreznog motrišta, prema nekoliko njihovih mogućih statusa: članovi uprave u radnom odnosu, članovi uprave u radnom odnosu ali u nekom drugom društvu (u kojemu možebitno nisu članovi uprave), članovi uprave izvan sustava socijalnog osiguranja, članovi uprave stranci, članovi uprave umirovljenici. Svaki od navedenih statusa članova uprave sa sobom ponajprije donosi različito uređenje obveznog osiguranja, a o tome pišemo u nastavku. 1. Uvod 2. Koji članovi uprave i izvršni direktori trebaju biti obvezno osigurani 3. Primitci članova uprave i njihov porezni položaj 4. Stranci u svojstvu članova uprave 5. Zaključak
prethodna
