Novi broj RRiF-a

Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za lipanj 2020.

  • Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.​

Mjere

      Evo, čini se da smo prebrodili još jednu krizu. Ovaj put krizu svjetskih razmjera, i to kao pojedinci i kao društvo. Korona je bacila na koljena svjetsko i hrvatsko gospodarstvo. Trebat će dulje vrijeme za oporavak. Odgovor hrvatskih vlasti na krizu opasnu po zdravlje i život građana bio je zaista učinkovit. Možda i previše. Zatvorili su trgovine, kafiće, restorane. Ljude su stavili u izolaciju, samoizolaciju, zabranili kretanje. Nastao je sveopći mrak, prazne ulice, prazne ceste. Svi smo se nekako povukli u sebe, ne izlazimo, ne posjećujemo ni najbližu rodbinu ni prijatelje, kolege, susjede jer ‘ko zna ‘ko je čiji kontakt. Ali koja korona može s nama na kraj – izmislili smo mi propusnice – čak i u digitalnom obliku, da to bude na razini digitalnog doba – putem sustava e-Građani. Odjednom je bila u kretanju četvrtina stanovništva. Korona nas je baš nekako izazvala - u kretanju je spas.

Upravo su se u toj krizi pokazale prave vrijednosti ove zemlje – njezini ljudi koji su stavili na kocku i svoje zdravlje da bi spašavali druge i da bi drugima omogućili obavljanje poslova. To su u prvom redu liječnici, ljekarnici, službe sigurnosti, trgovci i svi koji su radili svoj posao pod tzv. posebnim okolnostima. Nitko ne spominje računovođe, a mi mislimo da su oni heroji u sjeni ove nepogode. Dok su mnogi bili zatvoreni u kuće, oni su za vrijeme korone imali snage, volje i znanja primijeniti često nevješto sročene propise, voditi financije gospodarstvenika i plaćati javne prihode koje vlasti ponekad olako uzimaju zdravo za gotovo. Bez tih vrijednih ljudi to ne ide.

      U toj se krizi pokazalo da je neotkriven potencijal stvaralaštva naših ljudi i njihove kreativnosti. Obrazovanje nije stalo, škole i fakulteti rade u novim okolnostima, brojni poslovi obavljaju se iz udobnosti doma, Hrvatska predsjeda Vijećem EU-a i održava sastanke na e-platformama.

      Spomenuli smo mjere, one prave financijske naravi, koje su trebale pomoći gospodarstvu da premosti dvomjesečnu krizu, zaposlenicima da prime plaću, građanima zaslužene socijalne potpore, umirovljenicima njihove mirovine itd. Vlada se odrekla poreza i doprinosa na potpore za plaće poduzetništvu koje ne obavlja djelatnost u doba korone, odgađaju se plaćanja fiskalnih prihoda, neki parafiskalni nameti se smanjuju, PDV se može plaćati onda kada se naplati isporuka. Predviđa se čak i oslobođenje od fiskalnih plaćanja ako prihod poduzetnicima pada ispod određenih stopa. Ali kvaka je u provedbenim detaljima. Naime, mjerodavno ministarstvo smatra da se potpore za očuvanje radnih mjesta ne moraju u cijelosti isplatiti zaposlenicima, dok istodobno HZZ sklapa ugovore prema kojima se to mora. Propisima se omogućava plaćanje PDV-a prema naplaćenim naknadama, što porezna administracija tumači vrlo maštovito – gotovo umjetnički, ali uglavnom na taj način da PDV ipak treba platiti kad naplatiš, ali ne možeš vratiti kad platiš. Tako je jedna dobro osmišljena namjera pretvorena u quasi mjeru – poduzetnici bi najradije odustali od takva dara.

      Jeste li znali da ako prehranu tijekom rada na početku godine odlučite plaćati na temelju vjerodostojne dokumentacije, da naknadno ne možete promijeniti u paušalnu naknadu da biste malo smanjiti troškove u doba korone. Zašto? Zato što se ta dva načina međusobno isključuju za isto porezno razdoblje. Jednostavno, zar ne! A fleksibilno tumačenje sada izostaje.

      Mislite da je doista dosta svega toga? Bilo bi da je sve normalo. Ali ima još. Tijekom travnja imamo čak dva zakona o moratoriju odnosno zastoju ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno na plaći, ali ni jedan nije jasno i glasno odredio vrijedi li zastoj i za tzv. zaplijene po pristanku dužnika, tj. obične kredite. Mjerodavno ministarstvo u međuvremenu daje priopćenje prema kojemu se zastoj ne odnosi na takve slučajeve, nakon toga priopćenje netragom nestaje. I što sad? Nekako mi je čak i neugodno priznati da ne shvaćam da netko tamo može reći da jedan dug treba plaćati, a drugi ne treba. U čemu je razlika onima koji to moraju plaćati?

      Nije ni čudo da se u takvom košmaru pojavljuju i radikalni zahtjevi o ukidanju svih parafisklaliteta, moratoriju ili čak oprostu od plaćanja dugova prema ugovorima kao da kriza djeluje samo na dužnike, kao da su vjerovnici imuni na krizu. Jednoga dana kreditore (vjerovnike) tražit ćemo svijećom. Život neće biti lak.

Povratak na vijesti