Novi broj RRiF-a

Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za veljaču 2011.

Sadržaj časopisa možete pogledati ovdje.

Uvodnik časopisa:


Samo ne prekasno

Samo snažne i korijenite reforme mogle bi donijeti promjene u našoj ekonomiji. Radna mjesta neće donijeti deklaratorni pozivi ulagačima ako se stvarno ulaganje i ne dogodi. Dobro je ako se počelo shvaćati da je ono što je dobro za pojedino poduzeće, dobro i za zaposlenike i Državu. No nikako se ne otklanjaju ona zakonska rješenja koja kontinuirano urušavaju našu konkurentnost i ekonomsku snagu poduzetnika.

Sada se puno govori o velikima investicijskim projektima u području prometa, energetike i sl. Koliko razumijem namjeru Vlade, oni se jedino mogu realizirati kao javno-privatno partnerstvo (JPP). Već se sada usuđujem reći da je to uz sadašnji zakon i četiri uredbe, ako se ne izmijene, dobra namjera osuđena na propast. A vremena nema. Nije mi poznato da netko u Agenciji za JPP ili Vladi radi na pojednostavnjenju tog sustava. Drugo, za takve aranžmane malo je investitora. Svatko želi čist vlasničko-pravni odnos, a ne dramatiku sličnu zagrebačkoj Areni.

Ne znam je li se netko iz javnobilježničkog interesnog kruga bavio lobističkim poslovima pri donošenju novog Ovršnog zakona, no koristi koje će ostvariti neće biti male. Riječ je o javnobilježničkoj ovjeri potpisa izdavatelja zadužnice ili bjanko zadužnice (što je stajalo oko 46 kn). Od početka ove godine one moraju biti potvrđene kao privatne isprave po postupku solemnizacije, a tada se cijena određuje prema svoti na koju se zadužnica izdaje. Što veća insolventnost poduzetnika, to veća zarada bilježnika. Usporedbe radi, jedan naš poduzetnik ima poduzeće u Austriji, za promjenu sjedišta društva tako će ga to koštati 40 eura, a u nas isti takav postupak stoji 3.700,00 kn.

Problem parazitizma kao da se povećava. Masne naslage parafiskalnih davanja još nisu došle na red reformskog čišćenja. To su tabu teme. Nitko npr. ne postavlja pitanje treba li nam ovakva Hrvatska turistička zajednica (HTZ). Nije li prirodno da gosp. Jako Andabak brine kako će dovesti goste u svoje hotele ili je to briga cijele Hrvatske koja plaća turističku članarinu? Čak su i knjigovodstvena poduzeća sudionici turizma, molim vas. Za privatne hotele daje se javni novac. Prirodno bi bilo da HTZ bude njihova komora ili udruženje putem koje će rješavati zajedničku promidžbu itd. Posebno nas „veseli“ plaćanje HGK-a u uvjetima kad već postoje druge komore gdje je članstvo dragovoljno. Tu je i doprinos za šume i spomeničku rentu, visok doprinos za Hrvatske vode koji se plaća kod izgradnje itd. Svi su nabrojeni stvorili sinekure za svoje političke šefove ili njihove miljenike. Tisuće ljudi ostalo bi bez posla i to je glavni argument kako ne treba ništa dirati. Stotine tisuća ih je bez posla, a da ih nitko nije pitao što sutra. A nakon čistilišta dolazi do kvalitativnog zapošljavanja koje je u funkciji stvaranja nove vrijednosti. Sami ljudi će to učiniti, pronaći će nove tvrtke ili će započeti privatni posao. Želio bih dočekati dan snažnih odluka, dan kad poduzetnici neće uzdahnuti i rezignirano reći: prekasno!

dr. sc. Vlado BRKANIĆ

 

Povratak na vijesti