Smisao rada na daljinu i rada na izdvojenome mjestu rada te njihova ograničenja

Preuzimanjem Direktive (EU) 2019/1158 u hrvatsko radno pravo prihvaćeni su rad na daljinu i rad na izdvojenome mjestu rada, ali samo kako bi se njihovim uvođenjem uzela u obzir osobna stanja i prilike radnika, obiteljski razlozi i njihovo uravnoteživanje s profesionalnim obvezama. Ti oblici rada nisu zamišljeni kao nešto što se radniku omogućuje bez kriterija ili svima jednako, nego logikom situacijske osjetljivosti. Međutim, ti oblici rada u RH prakticiraju se i dopuštaju zbog posve drugih razloga i na sasvim drugačije načine u odnosu na tekst Direktive, a neki su ti oblici faktički, pa i pravno često onemogućeni. U ovome se članku propituje smisao i funkcija rada na daljinu i rada na izdvojenome mjestu rada te njihova zakonska, ali i objektivna ograničenja. Autor posebno naglašava da pitanje primjene tih dvaju oblika rada nije ništa drugo nego pravno pitanje jer jednom kada su uređeni Zakonom o radu, pa Zakonom o državnim službenicima i drugim općim aktima, riječ je o pravnim stvarnostima koje ne bi trebalepodlijegati ičemu drugom osim individualizirano, od radnika do radnika objektivnim kriterijima – njegovim osobnim stanjima i prilikama, obiteljskim razlozima i njihovu uravnoteživanju s profesionalnim obvezama.

1. Uvod
2. Funkcija i smisao rada na daljinu i rada na izdvojenome mjestu rada
3. Ograničenja rada na daljinu i rada na izdvojenome mjestu rada
4. Ograničenja rada na daljinu i rada na izdvojenome mjestu rada u državnoj službi
5. Podnošenje zahtjeva i odobravanje rada na izdvojenome mjestu rada
6. Održivi način razmatranja radnikova zahtjeva
7. Zaključak