Međuvlasnički ugovor

Međuvlasnički ugovor je dijelom i ugovor obveznog prava, ali i autonomni akt uvjetovan zakonskim pravilima kojima suvlasnici međusobno uređuju sva pitanja koja moraju urediti i ona koja smatraju potrebnima urediti radi upravljanja zgradom. Hrvatski zakonodavac u pogledu međuvlasničkih ugovora propisao je od 1. siječnja 2027. godine svojevrsni restart, predvidjevši da sve zajednice suvlasnika moraju imati nove međuvlasničke ugovore usklađene s novim zakonskim pravilima upravljanja i održavanja zgrada. Međuvlasnički ugovor ostavlja širok prostor vlastita (autonomnog) uređenja, ima širok regulacijski i prilagodbeni potencijal te u najvećoj mjeri omogućuje suvlasnicima nizove situacijskih prilagodba. Ipak, kako je međuvlasnički ugovor prvi put specijalno i donekle cjelovito u RH uređen Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, sa sobom nosi i podosta nepoznanica, od kojih će neke biti objašnjene u ovome članku.

1. Uvod – pojam, pravna narav, funkcije i sadržaj međuvlasničkog ugovora
2. Zajednički dijelovi zgrade
3. Međuvlasnički ugovor i upravitelj – međuvlasnički ugovor ima prednost pred ugovorom o upravljanju
4. Stambeni prostor kao pojedinačni dio nije apsolutno privatna stvar njegova vlasnika
5. Međuvlasnički ugovor i predstavnik suvlasnika
6. Međuvlasnički ugovor kao mehanizam upravljanja rizicima u vezi sa zgradom
7. Obrazac ili pravi vlastiti akt
8. Zaključak