Obratili ste nam se s upitom o obvezi plaćanja poreza na nekretnine u slučaju kada se stambena nekretnina tijekom kalendarske godine koristi u različite svrhe. U upitu je navedeno da je porezna obveznica s hotelskom kućom sklopila ugovor o iznajmljivanju jedine stambene nekretnine koju ima u vlasništvu te da je iznajmljivanje planirano u trajanju od pet do sedam mjeseci, kada bi nekretnina služila za smještaj zaposlenih u toj hotelskoj kući, dok bi u ostatku godine nekretninu koristili članovi obitelji porezne obveznice koji su prijavljeni na adresi te nekretnine. Postavljeno je pitanje može li se opisani najam tretirati kao dugoročni najam te ostvaruje li porezna obveznica pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine.
U nastavku dajemo mišljenje.
Odredbama članka 27. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“; br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP) propisano je da se porez na nekretnine, između ostaloga, ne plaća na nekretnine koje služe za stalno stanovanje i nekretnine koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje. Pritom se smatra da se nekretnina iznajmljuje na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje ako je u određenom poreznom razdoblju iznajmljena najmanje deset mjeseci. Također, propisana je dužnost poreznog obveznika da, na poziv poreznog tijela dokaže činjenicu stalnog stanovanja, s tim da se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini.
U postupku utvrđivanja prava na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine s osnove najma za stalno stanovanje, nadležno porezno tijelo utvrđuje je li nekretnina iznajmljena na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje sklopljenoga u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) i prijavljenoga nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Da bi porezni obveznik ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine, najam za stalno stanovanje, u godini za koju se utvrđuje porez, mora trajati najmanje deset mjeseci. Međutim, ako se tijekom poreznog postupka utvrdi da se iznajmljena nekretnina ne koristi za stalno stanovanje, vlasnik nekretnine nema pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine.
S obzirom na odredbe Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, br. 144/12., 158/13. i 114/22.) prema kojima se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od petnaest dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, i prema kojima je osoba koja daje stan na korištenje drugoj osobi na razdoblje duže od tri mjeseca dužna nadležnom tijelu dostaviti podatke o osobi kojoj je stan dala na korištenje te mjestu i adresi na kojoj se stan nalazi, kako bi se ti podaci evidentirali u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu, nema osnove za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine s osnove iznajmljivanja nekretnine za stalno stanovanje ako osoba za koju se navodi da koristi nekretninu za stanovanje nema prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi te nekretnine.
Budući da iz navoda upita porezne obveznice nije razvidno na temelju kakvog ugovora i pod kakvim uvjetima je nekretnina iznajmljena, načelno odgovaramo da se iznajmljivanjem nekretnine za stalno stanovanje u smislu ZLP-a ne može smatrati davanje nekretnine u najam pravnoj osobi na razdoblje kraće od deset mjeseci. Nadalje, ako je nekretnina iznajmljena pravnoj osobi najmanje deset mjeseci, a u njoj kroz cijelo razdoblje najma ne stanuju iste fizičke osobe koje na adresi te nekretnine imaju prijavljeno prebivalište ili boravište, također nema osnove za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine.
Vezano za primjenu odredbe članka 27. stavka 1. točke 1. ZLP-a, kojom je propisano oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine koje služe za stalno stanovanje, upućujemo na mišljenje Središnjeg ureda Porezne uprave KLASA: 410-24/26-01/1, URBROJ: 513-07-21-01-26-02, od 24. veljače 2026. koje je objavljeno na mrežnim stranicama Porezne uprave.
