Područni ured Zagrebačka županija obratio se Središnjem uredu zahtjevom za dostavom mišljenja. Naime, radi višestrukih kontakata osnivača brisanog društva u kojima osporava primjenu odredbi članka 237. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 do 155/23), odnosno smatra da vjerovnik Ministarstvo financija, Porezna uprava ima pravo na namirenje samo dijela prijavljene tražbine u likvidacijskom postupku i to dijela koji se odnosi na glavnicu duga. S tim u vezi, odgovaramo u nastavku.
U ovršnom postupku u nadležnosti Područnog ureda Zagreb, zasnovano je založno pravo na nekretninama navedenog dužnika, upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišno knjižnog odjela Dugo Selo, a kojim je osigurana naplata duga utvrđenog na dan 18. studenog 2013. godine u iznosu od xxx kuna (glavnica xxx kuna, kamata xxx kuna).
Međutim, temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 13. veljače 2015. godine, pokrenut je postupak brisanja navedenog društva sukladno članku 70. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“, broj 1/95 do 93/14), a koji postupak je okončan rješenjem istog suda dana 1. listopada 2015. godine.
Nadalje, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 13. rujna 2023. godine u sudski registar je upisana Likvidacijska masa iza društva xxx d.o.o., Zagreb, te je po pozivu vjerovnicima na podnošenje prijava tražbina, Područni ured Zagrebačka županija u likvidacijskom postupku prijavio tražbinu u iznosu od XXX eura (glavnica XXX eura i kamata XXX eura).
Budući da je Uputom o zastari prava na naplatu i otpisu duga po službenoj dužnosti, Klasa: 410-01/17-01/2396, Ur.broj: 513-07-21-06/18-2 propisano da se o zastari odlučuje u sudskom, a ne u upravnom postupku ako se likvidacija provodi nakon što je društvo brisano iz sudskog registra, Područni ured Zagrebačka županija nije odlučivao o zastari.
Napominjemo kako je predmetnom uputom Središnjeg ureda propisano da u slučaju kad se likvidacija provodi nakon što je društvo brisano iz sudskog registra, primjerice sukladno članku 70. Zakona o sudskom registru, a traži se očitovanje Porezne uprave, treba se pozvati na odredbe članka 237. Zakona o obveznim odnosima prema kojem zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.
U smislu navedene Upute, Područni ured Zagrebačka županija ispravno je zaključio kako se o zastari odlučuje u sudskom, a ne u upravnom postupku kada se likvidacija provodi nakon što je društvo brisano iz sudskog registra, međutim prije prijave tražbine u likvidacijski postupak bilo je potrebno postupiti sukladno Općem poreznom zakonu („Narodne novine“, broj 115/16,106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24) kojim je propisano da je Porezna uprava dužna na zastaru paziti po službenoj dužnosti. Nastavno na navedeno, u postupak likvidacije bilo je potrebno prijaviti dospjeli nezastarjeli dug.
Nadalje, a vezano uz primjenu članka 237. Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju, evidentno je da je Porezna uprava imala saznanja o imovini brisanog društva i prije samog brisanja, a na istoj imovini je imala i upisano založno pravo radi osiguranja svoje tražbine. Slijedom navedenog, a kao vjerovnik predmetnog društva, Porezna uprava je imala mogućnost sudu predati zahtjev za provedbu likvidacije nad imovinom društva koje je brisano temeljem čl. 70. Zakona o sudskom registru. Stoga smo mišljenja kako u ovom slučaju nema osnove za primjenu odredbi članka 237. Zakona o obveznim odnosima, upravo iz razloga što je Porezna uprava kao vjerovnik imala mogućnost sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze koje predmetno društvo ima prema ovom tijelu.
Ovom prilikom skrećemo pozornost kako je člankom 108. stavkom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine broj 152/24), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, propisano kako zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim tim zakonom i posebnim propisima kao i u slučajevima u kojima porezno tijelo nije bilo u mogućnosti pokrenuti postupak naplate. Stoga se u postupcima pokrenutim nakon stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna primjenjuje predmetna odredba umjesto dosadašnje odredbe Zakona o obveznim odnosima.
Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, mišljenja smo kako u konkretnom slučaju nisu nastupile nesavladive prepreke koje bi priječile porezno tijelo u poduzimanju dužnih radnji pred nadležnim sudom, stoga se za predmetni dug ne bi mogle primijeniti zakonske odredbe kojima se propisuje zastoj zastare.
