Zakonom o rokovima ispunjenja novčanih obveza Nar nov br 125 11 dalje u tekstu Zakon u članku 2 uređeno je kako se ugovorom među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana a iznimno može i duži rok ali je taj rok podložan ocjeni ništetnosti u skladu članku 4 Zakona Sukladno navedenom moguće je ugovoriti i rok ispunjenja novčanih obveza duži od 60 dana ako to dopuštaju trgovački običaji i narav predmeta ugovora odnosno ako je to proizlazi iz specifičnosti određene djelatnosti primjerice poljoprivredne proizvodnje i proizvodnih ciklusa u toj proizvodnji Međutim ako oštećena strana iz tog ugovora smatra kako je rok iznad 60 dana neprimjeren može podnijeti zahtjev za ocjenu ništetnosti sukladno članku 4 Zakona a ocjenu je li odredba ugovora koja uređuje rokove ništetnosti donosi nadležni sud Vezano uz pitanje primjenjuje li se ovaj Zakon na ugovore koji su sklopljeni prije njegova stupanja na snagu a Zakon je stupio na snagu 01 siječnja 2012 upućujemo na odredbe članka 8 Zakona kojima je uređeno kako se Zakon neće primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni prije njegova stupanja na snagu Slijedom navedene odredbe članka 8 zakona mišljenja smo kako se ovaj Zakon ne primjenjuje na isporuke robe ili usluga u 2012 ako su ugovori kojima su ove isporuke ugovorene sklopljeni prije 01 siječnja 2012 i ako su u tim ugovorima ugovoreni i rokovi ispunjenja novčane obveze Ako rokovi ispunjenja novčane obveze u tim ugovorima sklopljenim prije 01 siječnja 2012 nisu ugovoreni tada se primjenjuju rokovi propisani Zakonom s tim da se i dalje u ugovorima među poduzetnicima sukladno članku 2 stavku 2 Zakona mogu ugovoriti rokovi ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana ali su ti rokovi podložni ocjeni ništetnosti kako je već navedeno gore u tekstu Vezano uz pitanje teritorijalne primjene Zakona upućujemo na odredbe članka 1 Zakona kojima je uređeno kako su novčane obveze koje se uređuju Zakonom novčane obveze nastale na temelju ugovora što ih sklapaju poduzetnici među osobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti te istih takvih ugovora sklopljenih između poduzetnika i osoba javnog prava istim člankom Zakona poduzetnici su definirani kao poduzetnici kako su uređeni poreznim propisima uključujući trgovačka društva koja su sektorski naručitelji kako su uređena propisima o javnoj nabavi dok su osobe javnog prava javni naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi te sektorski naručitelji koji nisu poduzetnici Također Zakonom je uređeno i kako se na ostale obvezne odnose iz navedenih ugovora primjenjuju odredbe zakona koji uređuju obvezne odnose Slijedom navedenoga Zakonom se uređuju odnosi u kojima su obje ugovorne strane rezidenti dakle poduzetnici odnosno osobe javnog ...
Da bi ste vidjeli mišljenje/stajalište trebate se pretplatiti na PiP
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
