Obratili ste nam se s pitanjem o ovlaštenju predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave da svojom odlukom utvrdi različitu stopu poreza na potrošnju za različita područja unutar jedinice lokalne samouprave. U upitu ste istaknuli kako se uvjeti poslovanja ugostitelja u Općini Murter-Kornati, koja obuhvaća otok Murter te područje Kornata i Žuta, značajno razlikuju ovisno o tome na kojem se otoku nalazi njihov ugostiteljski objekt, te ste postavili pitanje mora li predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave koje se odlučilo za uvođenje poreza na potrošnju, svojom odlukom propisati istu poreznu stopu za sve porezne obveznike na svom području.
U nastavku dajemo mišljenje.
Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP) propisano je da jedinice lokalne samouprave mogu uvesti porez na potrošnju.
Prema odredbi članka 24. stavka 1. ZLP-a porez na potrošnju plaća se po stopi do 3%.
Nadalje, odredbom članka 42. stavka 1. točkom 1. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave za potrebe plaćanja poreza na potrošnju svojom odlukom utvrđuje visinu stope poreza na potrošnju i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu toga poreza. Iz citirane odredbe ZLP-a ne proizlazi ovlaštenje predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave da odlukom utvrdi različite stope poreza na potrošnju na području jedinice lokalne samouprave, ovisno o uvjetima za pružanje ugostiteljskih usluga.
Dodatno ukazujemo na to da porezni obveznik utvrđenu obvezu poreza na potrošnju iskazuje na Obrascu PP-MI-PO, čiji su sadržaj i način podnošenja propisani ZLP-om. Navedeni obrazac porezni obveznik podnosi Ministarstvu financija, Poreznoj upravi zbirno za sve poslove prostore, a podatke iskazuje na razini jedinice lokalne samouprave, bez mogućnosti njihove razrade po područjima unutar jedinice lokalne samouprave.
