Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za lipanj 2023.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Jednakost
Kad je supruga pripremila šestogodišnjem unuku doručak, pokušala ga je uvjeriti kako je za djecu ukusan i zdrav. Tog mišljenja on nije bio pa je rekao: „Nona, but people are different.“ Britanska osnovna škola djecu već u toj dobi uči da smo različiti i da to treba uvažavati.
Ta mi izreka ponovno pada na um u kontekstu najavljenoga šestog kruga porezne reforme. Posebno je dojmljiva najava kako će zaposlenicima s nižim bruto-plaćama brižna Država (čitaj: Vlada) subvencionirati doprinos za MIO kako bi se povećale neto-plaće. Taj pristup ne uzima u obzir elementarnu razliku koja postoji među ljudima, a to su razlike u motivima, obrazovanju i sposobnostima zaposlenika. Otkud i s kojim pravom će (ako se to tako zakonski uredi) Vlada na teret poreznih obveznika preuzeti majčinsku skrb za sve one koji svoju budućnost drukčije vide i o njoj tako skrbe ili se brinu na druge načine, a ne kroz višu bruto-plaću. Takav pristup nismo imali ni za (nekima) blaženog socijalizma. Takav uzor ne postoji nigdje u zapadnom svijetu. Nije li to pokušaj renesanse socijalizma u okrutnom kapitalističkom režimu? Pokušaji izjednačavanja (pa i u plaćama) uvijek rezultiraju nepravdama.
Ako je priroda i odgoj učinila da nismo stvoreni svi jednako, ne samo po karakteru sposobnostima i sklonostima, pa čak i zbog obiteljskog odgoja i nasljeđa – da ne spominjem utjecaj čiste slučajnosti, ako je to nepravedno, onda je nepravedan i sam život. U jadikovanju možemo čuti kako život nije pravedan, kako je „život težak“, a Voltaire bi na to upitao: „U usporedbi s čime?“
Znači li to da Država treba nešto učiniti da se prebrode nepovoljne okolnosti zbog kojih pate određene skupine i pojedinci? Pravedno je osigurati zdravstvenu skrb te poticati ljude na obrazovanje i da počnu sami zarađivati. Takve mjere na promicanju tih ciljeva moraju se osmisliti da ne narušavaju tržišta, da ne guše inicijative već da potiču na rad.
Kada Vlada u svoje ciljeve postavi jednakost, i to ne samo jednakost pred zakonom, tada ona predstavlja prijetnju slobodi. „Nezamisliva je veća tiranija od one kojom se pojedincima uskraćuje raspolaganje vlastitim talentima“, kažu u knjizi „Jednakost“ Britanci J. Keith i J. Sumption.
Unatoč nesavršenosti ljudske prirode, tržišni sustav može proizvesti solidno društvo i zdravu kulturu. „Socijalna pravda“ koja se sada kroji može odvući slobodno društvo u još dublje opasnosti ako se ne odnosi na jednake prilike i na jednak uspjeh za sve. Ne postoji ustaljeni skup kriterija prema kojemu bi se porezni novac prioritetno dodjeljivao onima koji to zaslužuju, a da pritom ne bude uskraćenih, ali i oštećenih. Društveni će trošak biti golemi obračunsko-administrativni zahvat koji neće pridonijeti općem napretku.
dr. sc. Vlado Brkanić, urednik
