Objavljen je broj 12 časopisa Računovodstvo, Revizija i Financije za prosinac 2025.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Objavljen je i prilog ovom broju časopisa - Popis (inventura) imovine i obveza na dan 31. prosinca 2025.
Sadržaj priloga može se pogledati ovdje.
Bolji svijet?
Nekako uvijek u novu godinu ulazimo s mnogo lijepih želja, optimizma i nadanja u boljitak, s vjerom u plemenitost, puni očekivanja da su ljudi kreativna bića koja žele stvarati najbolji mogući svijet. Stvarnost, međutim, potvrđuje moje razočaranje u domaću i europsku političku elitu koja jednostavno nije dorasla izazovima današnjice. Ograničenost na informacije o ukupnosti zbivanja i zavjesa tajnovitosti pridonosi općem neznanju, strahu i zbunjenosti. U takvom se ozračju stvara novi duh ljudskih odnosa, spreman na nešto potpuno suludo, iracionalno i pogibeljno.
Uzmimo samo projekciju našega državnog proračuna koji u 2026. godini predviđa za Ministarstvo obrane rast za 21%, u kojemu su vjerojatno sadržana i sredstva za nastavak rata u Ukrajini. Začuđuje sljepilo i histerija kojom se ponavlja kako Ukrajina može pobijediti Rusiju i vratiti izgubljene teritorije. Nitko ne govori o pogibiji oko 1,5 milijuna ukrajinskih vojnika, ni o tome da svaka milijarda financijske pomoći iz tzv. „koalicije voljnih“ i EU-a povećava patnju i broj ljudskih žrtava. Predloženi mirovni sporazum od onih koji su potaknuli ovaj rat kao da Europljanima ne odgovora. Bilo bi to priznanje pogrešne politike kojom su prosipana golema novčana i vojna sredstva zbog fikcije kako se time Europa brani od Rusa. Sve je išlo za tim da se, moramo se naoružati do 2029. godine kad će započeti opći rat. S kojim ljudima i čijom djecom?
Naša je unutrašnjost bremenita problemima koji se godinama ne rješavaju. Ali nametnuti sveobuhvatnu fiskalizaciju svih transakcija, uz navođenje iz koje djelatnosti potječe transakcija, olako je prihvaćena kao da se time stvara bolji svijet. Suočavajući se s brojnim nepoznanicama, Ministarstvo financija ne može donijeti podzakonski akt (pravilnik) kojim bi se detaljno propisali postupci fiskalizacije. Jako sam skeptičan kako će to proći. Ako prođe, onda možemo sami sebi tepati da smo genijalci koji su uspjeli primijeniti nešto što nije pošlo za rukom ni Nijemcima, ni Slovencima ni drugima.
Domaće probleme, međutim, ne znamo ili (zbog stranačkih interesa) ne želimo riješiti. To se jasno vidi kad je u pitanju školstvo, osobito sveučilišno, gdje se rijetko potiču studijski programi koji su doista potrebni gospodarstvu i koji imaju visoku zapošljivost. Zašto tako malo mladih želi studirati računovodstvene i financijske znanosti, strojarstvo ili elektrotehniku? Zato što se nude daleko ležerniji programi koji ne pridonose realnim potrebama poduzetnika, pa ni javne uprave.
Kako to da se zdravstveni sustav urušava više od 20 godina, uz stalno pokrivanje gubitaka (iz državnog proračuna)? Njemačka je taj problem riješila prije 15 godina tako što je sve zdravstvene postupke vrednovala prema održivoj tržišnoj vrijednosti, a sve javne i privatne ustanove plaćala prema obavljenu poslu. Neke su ustanove reorganizirale svoje poslovanje, a druge su (zbog gubitka) preuzeli privatni ulagači (osiguravajuća društva), s tim da su nerad i nepotrebni troškovi svedeni na „nulu“ itd.
Naš će mirovinski sustav već sljedeće godine biti dotiran s 10,2 milijarda eura iz novca poreznih obveznika. Svaki pokušaj ukidanja tzv. II. mirovinskog stupa i preusmjeravanja 5 % doprinosa za MIO u I. stup, ne uspijeva jer interesne skupine (fondovi, direktori agencija, FINA) na tome dobro zarađuju. Interes je, čini se, zarobio opću korist.
Vjera u osjetniji sutrašnji boljitak postaje utopija. Dovoljno je samo pogledati stalnu emisiju državnih obveznica i blagajničkih zapisa u svrhu podmirenja državnih troškova jer su, građanima na radost, kamate više nego kod bankarskih gulikoža. Jeste li se zapitali, kao što je to učinio britanski ekonomist D. Ricardo 1817. godine, a čiju je teoriju potvrdio R. Barro 1974., je li za gospodarska kretanja uopće važno financira li se javni dug oporezivanjem ili izdavanjem državnih obveznica. Država će kad-tad, radi isplate državnih obveznica i blagajničkih zapisa, morati povećati poreze. A nama računovođama nameću se nove i nove obveze, dodatni troškovi i poslovi koje u 90 % slučajeva radimo za njih. Tko to može promijeniti?
S priličnom skepsom u boljitak, ali s onom ljudskom nadom da će makar malo bolje biti u novoj godini, želim Vam radosne božićne blagdane i sretniju 2026. godinu.
dr. sc. Vlado BRKANIĆ, urednik
