Objavljen je broj 10 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za listopad 2026.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Marginalije
Često se na rubovima stranica starih romana i novela mogu naći krasopisne bilješke nekog od čitatelja koje ponekad otkriju cijelu filozofiju sadržaja knjige. Ali to su stara vremena kada su knjige imale korice, sadržaj, kad smo ju mogli prolistati i na prvi pogled steći uvid. Knjige se danas listaju malko drukčije. Doba je elektronike, AI-ja i drugih naprednih tehnologija, ali nisam siguran da nam je time život olakšan. Suvremeni život u društvu kakvog smo stvorili ima svoje marginalije koje na rubovima oslikavaju kako nam je stvarno i kakav je zapravo sadržaj.
Vozite se autocestom satima, nesnosna gužva, stoji se u kolonama, odredište nije ni blizu, ali vidite da se pametnjakovići voze kilometrima trakom za zaustavljanje. Priznajte da i vas nerviraju. Većina pristojnih vozača napravi koridor između dviju voznih traka za ne daj Bože, ali gle genijalaca, tim koridorom voze se u suprotnom smjeru. Ne mogu vjerovati da mjerodavni samo broje novac, tisuće putnika i milijune eura, ozlijeđene i poginule u nesrećama, a izgubljene sate, novac za gorivo, živce prepuštaju građanima. Svi se samo u čudu gledaju i pitaju imali li koga u ovoj zemlji čudesa, što sada rade sve te kobre i druge skupe jurilice. Je li im prevruće?
Jeste li nedavno imali kakvih poslova u gruntovnici? Tamo ne možete ni s kakvim papirima, to mogu samo odvjetnici i bilježnici. Ma stvarno, što hoće ti građani? Što ne štima s njima?
U Gradu Zagrebu popravljaju se prometnice, ali takvom brzinom da nam čak i šepavi puževi mogu pozavidjeti. Razumijem da je ljetna žega, težak posao, ali ne znam što ta vrućima smeta bagerima i ostalim strojevima. što bi smetalo radovima u rano jutro i kasno popodne? Što je s trećom smjenom? Kao da se izvođači natječu čiji je rok za završetak radova dulji.
Biramo predstavnike u skupštinama na razini države, županija, gradova i općina koji trebaju obnašati vlast pošteno i nepristrano, ali vidimo što se događa. Godinama tisuće kamiona uvozi otpad u Hrvatsku i zakopa ga u grad, prospe po kršu i šumama, a to nitko ne vidi. A odgovor vlasti? „Voda je čista.“ Za sada. A tko je dobio novac da ne gleda? Tko će snositi troškove sanacije? Ovdje je riječ o ubojstvu okoliša u kojemu svi živimo. Može li sva ta golema administracija doista raditi što im padne na pamet bez ikakve zakonske podloge.
Kad smo već kod novca, Grad (Zagreb i dr.) plaća donacije udrugama za njihove djelatnosti, a svatko može pročitati njihove nazive i programe. Ima jako zanimljivih programa, čak bizarnih. Sjajno, ali moraju li ga porezni obveznici plaćati njihovim članovima. Mnoštvo je udruga, a novac ide u stotinama tisuća eura. Sve za njihovu kulturu, a što je s nama nekulturnim građanima, kako mi možemo doći do neke sinekure. Pa ima li nekoga tamo gore mjerodavnog da to pogleda? Slična je situacija i s filmovima koje financira država pa malo-malo i neka kontroverzija. Sigurno je u pitanju javni novac, a je li doista i javni interes?
Kažu mi: „Ne brini se, to su samo nebitne pojave, život ide svojim tijekom.“ A ja se, eto, bavim nebitnim stvarima, marginalijama zapravo. Marginalije su bitne jer djeluju kao lakmus papir koji pokazuje da mnogo toga u društvu ne štima. Mehanizmi vlasti ne funkcioniraju, na djelu je strašna entropija cijelog sustava, ali – kako reče jedan političar – gremiji odlučuju i bez obzira na to kako je nama.
dr. sc. Šime GUZIĆ
