Zaprimili smo Vaš upit vezano za pravilnu primjenu poreznih propisa u slučajevima kada hoteli izdaju gostima račune za unaprijed primljene uplate novčanih sredstava, odnosno za uplate sredstava za još neizvršenu uslugu hotelskog smještaja. Konkretno Vas zanima na koji način treba postupiti u dvije situacije koje se uobičajeno pojavljuju u obavljanju hotelijerske djelatnosti:
a) prilikom rezervacije smještaja građanin unaprijed uplaćuje hotelu određeni iznos sredstava za uslugu koja će biti realizirana nekoliko mjeseci nakon uplate te u trenutku zaprimanja sredstava hotel izdaje račun. Nakon što je usluga izvršena, gost plaća ostatak do pune cijene usluge, a hotel izdaje gostu račun umanjen za iznos sredstava uplaćenih unaprijed pri čemu se i iznos PDV-a umanjuje za iznos PDV-a obračunat na računu za plaćanje unaprijed. Drugim riječima, prilikom odjave gosta iz hotela, hotel takav račun ne stornira već se gostu izdaje račun na preostali iznos.
b) plaćanje „narukvicom“, pri čemu gost prilikom dolaska u hotel uplaćuje određeni iznos sredstava na narukvicu koja služi za plaćanje usluga u hotelu te mu se za svako plaćanje usluge u hotelu izvršenu putem narukvice izdaje fiskalizirani račun, a PDV se tretira kao u slučaju pod a). Ako gost tijekom boravka u hotelu potroši manje od unaprijed uplaćenog iznosa, prilikom odjave iz hotela vraća mu se nepotrošeni iznos sredstava te mu hotel ispostavlja storno računa za neiskorišteni iznos unaprijed uplaćenog iznosa (djelomični storno).
Postavili ste pitanje postupa li hotel u opisanim slučajevima ispravno s obzirom na pravila o načinu postupanja s računima za predujam u okviru Fiskalizacije 2.0.
U nastavku dajemo odgovor.
Zakonom o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, br. 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25, 32/26, 48/26; Rješenje USRH 99/13, 153/13; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je postupanje po predujmovima i način izdavanja računa za predujam između poreznih obveznika te poreznog obveznika i druge pravne osobe.
S druge strane, propisi koji uređuju obvezu izdavanja računa u krajnjoj potrošnji (građanima) ne propisuju obvezu izdavanja računa za predujam. Međutim, iako porezni propisi ne obvezuju porezne obveznike na izdavanje računa za unaprijed uplaćena sredstva koja zaprime od građana, za pretpostaviti je da će građanin za plaćanje unaprijed tražiti račun.
Slijedom navedenoga, način postupanja s računima za plaćanje unaprijed odnosno za predujam ovisi o tome radi li se o izdavanju računa u krajnjoj potrošnji ili između poreznih obveznika.
O izdavanju računa za plaćanje unaprijed u krajnjoj potrošnji Ministarstvo financija, Porezna uprava je dala mišljenje KLASA: 410-01/26-01/226, URBROJ: 513-07-21-01-26-3 od 16. lipnja 2026. godine koje Vam dostavljamo u privitku ovoga dopisa.
U drugoj situaciji iz Vašeg upita u kojoj se gostu vraća neiskorišteni iznos uplaćenih sredstava, hotel je dužan postupiti u skladu sa člankom 24. Zakona o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj 89/25; u daljnjem tekstu: Zakon) koji propisuje postupak storniranja računa u krajnjoj potrošnji. Prema navedenom članku Zakona, sve obveze koje su odredbama Zakona propisane za izdavanje računa (sadržaj računa, broj računa) na odgovarajući se način primjenjuju i kod izdavanja računa za storniranje računa odnosno kod računa u kojima se iskazuje djelomični ili cjeloviti povrat robe ili usluga. Ako se po storniranju računa izvršava povrat plaćenog iznosa, moguće je provesti postupak fiskalizacije računa i po računima s iskazanim negativnim predznakom.
Prema tome, prilikom povrata novčanih sredstava gostu hotel je dužan stornirati račun koji je gostu izdan za unaprijed uplaćena sredstva i izdati novi račun na iznos stvarno potrošenih sredstava te provesti fiskalizaciju oba dokumenta (računa za storniranje računa za unaprijed uplaćena sredstva (s negativnim iznosom) i novog računa za isporuku dobra odnosno obavljenu uslugu), poštujući pravilo sljednosti računa definirano internim aktom obveznika fiskalizacije računa.
