Obratili ste nam se s upitom o obvezi fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji (u daljnjem tekstu: fiskalizacija računa) u slučaju kada hrvatsko trgovačko društvo pruža usluge fizičkim osobama na području Europske unije, a plaćanje se obavlja isključivo bezgotovinski. Postavili ste pitanje podliježu li takvi računi obvezi fiskalizacije računa, na koji način se provodi fiskalizacija računa ako postoji obveza fiskalizacije računa i u kojem obliku ih je ispravno dostavljati (elektroničkim putem, e-mailom i sl.).
U nastavku dajemo odgovor.
Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj 89/25; u daljnjem tekstu: Zakon), fiskalizacija računa je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci iz računa te provedba ostalih mjera koje provode obveznici fiskalizacije računa, kako bi se omogućio učinkovit nadzor ostvarenog prometa u krajnjoj potrošnji. Prometom u krajnjoj potrošnji se, u smislu Zakona, smatra izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije računa prema građanima odnosno potrošačima, neovisno o načinu naplate.
Odredbom članka 2. stavka 1. točke 21. Zakona propisano je da su obveznici fiskalizacije računa obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak te obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit.
Nadalje, prema odredbi članka 3. Zakona, obveznik fiskalizacije računa provodi fiskalizaciju računa naplaćenog gotovinom, karticama, transakcijskim računom i na ostale načine prema odredbama Zakona. Iznimno, obveznik fiskalizacije računa nije u obvezi provoditi fiskalizaciju računa za ostvarene promete u djelatnostima iz članka 4. Zakona. Međutim, Zakon ne propisuje izuzeće od obveze fiskalizacije računa koje obveznik fiskalizacije računa izdaje prema krajnjim potrošačima u inozemstvu.
Dakle, Zakon propisuje obvezu fiskalizacije računa kada postoji obveza izdavanja računa. Obveza izdavanja računa propisana je odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24 i 151/25, u daljnjem tekstu: OPZ) i posebnih propisa, prema kojima je izdavanje računa obavezno za svaku obavljenu isporuku dobara te za svaku izvršenu uslugu, osim za isporuke koje su oslobođene od obveze izdavanja računa.
Prema tome, ako je obveznik fiskalizacije računa dužan izdati račun za pružanje usluga građanima u inozemstvu prema hrvatskim poreznim propisima, dužan je provesti i postupak fiskalizacije računa, i u tu svrhu izvršiti sve Zakonom propisane obveze koje obuhvaćaju sljedeće:
- posjedovati prilagođeni naplatni uređaj s programskim rješenjem za izdavanje računa u krajnjoj potrošnji koje podržava fiskalizaciju, nabaviti zadovoljavajuću Internet vezu za provedbu fiskalizacije i nabaviti digitalni aplikativni certifikat za potpisivanje fiskalizacijskih poruka,
- prilagoditi sadržaj računa na način da račun osim elemenata prema propisa koji uređuju obvezni sadržaj računa sadrže i dodatne elemente propisane Zakonom (vrijeme izdavanja računa, oznaka operatera, znaka načina plaćanja, JIR, ZKI i QR kod),
- posjedovati interni akt kojim definira pravila sljednosti numeričkih brojeva računa, popisuje poslovne prostore, dodjeljuje oznake poslovnim prostorima i naplatnim uređajima te određuje visinu blagajničkog maksimuma,
- prijaviti poslovni prostor korištenjem sustava ePorezna te naknadno prijavljivati nastale promjene vezane uz podatke o poslovnim prostorima,
- u poslovnom prostoru istaknuti Obavijest o obvezi izdavanja i zaprimanja računa,
- raspolagati knjigom uvezanih računa, kako bi se moglo nastaviti sa izdavanjem računa u slučaju kvara naplatnog uređaja. Obveznik fiskalizacije računa koji ima rezervni naplatni uređaj ili koji smatra da će prestati raditi u slučaju kvara naplatnog uređaja, kako ne bi došlo do izdavanja nefiskaliziranih računa, nije u obvezi posjedovati knjigu uvezanih računa.
Vezano za način dostave fiskaliziranih računa građanima, ističemo da porezni propisi ne isključuju ni jedan način izdavanja, odnosno dostave računa građanima, stoga se računi u krajnjoj potrošnji mogu dostaviti na papiru, u obliku elektroničkog zapisa ili putem elektroničke pošte. Međutim, člankom 63.a OPZ-a propisano je da porezni obveznik može izdati račun u elektroničkom obliku ako primatelj računa izričito ne odbija takav način ispostavljanja računa. Prema tome, račun se može dostavljati elektroničkim putem osim u slučajevima kada kupac odbija zaprimiti račun na taj način.
