Obratili ste nam se sa zamolbom za mišljenjem je li vlasnik stana u višestambenoj zgradi, koji je njegova jedina nekretnina, obveznik plaćanja poreza na nekretnine kada taj stan koristi za stalno stanovanje deset mjeseci u godini, a ostala dva mjeseca ga napušta te koristi za pružanje usluga smještaja sukladno rješenju nadležnog tijela o kategorizaciji objekta odnosno kratkoročno ga iznajmljuje. Zamolbi ste priložili i upit poreznog obveznika zaprimljen putem VPS-a.
U nastavku dajemo mišljenje.
Nekretninom se, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP), smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju, pri čemu se nekretninom ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
Sukladno odredbi članka 25. stavka 1. ZLP-a porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.
Oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine propisana su odredbama članka 27. ZLP-a, a jedno od propisanih zakonskih oslobođenja, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. točke 1. ZLP-a odnosi se na nekretnine koje služe za stalno stanovanje.
Sukladno odredbama članka 27. stavaka 3. i 4. ZLP-a radi dokazivanja da se radi o nekretnini koja služi za stalno stanovanje, porezni obveznik dužan je na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini. Porezno tijelo ovlašteno je prikupljati podatke potrebne za dokazivanje činjenice stalnog stanovanja od drugih osoba koje raspolažu tim podacima, a osobito od osoba koje raspolažu podacima o korištenju dijelova infrastrukture.
Isto tako, odredbom članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.; u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.
Prema odredbi članka 88. OPZ-a u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez snosi porezno tijelo, dok porezni obveznik snosi teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
Prilikom dokazivanja da se određena nekretnina koristi za stalno stanovanje promatra se cjelokupan dokazni materijal koji upućuje na središte životnih interesa poreznog obveznika. U tom smislu, smatra se da je središte životnih interesa poreznog obveznika koji ima užu obitelj (supružnika i/ili djecu), tamo gdje mu se nalazi obitelj i gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život (mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i sl.), dok se obvezniku koji je samac, središte životnih interesa određuje prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju duljem od 183 dana.
Podsjećamo i to da je porez na nekretnine uveden s ciljem rasterećenja građana i gospodarstva na način koji je moguć i fiskalno održiv te omogućavanja kvalitetnog, priuštivog i održivog stanovanja, uz istovremeno poticanje vlasnika stambenih nekretnina koje se ne koriste za stalno stanovanje da iste stave na tržište, pri čemu oporezivanje nekretnina donosi porezne pogodnosti poreznim obveznicima čije nekretnine služe za stalno stanovanje ili se dugoročno iznajmljuju.
Uzimajući u obzir sve navedeno, mišljenja smo da činjenica da vlasnik nekretninu kraće vremensko razdoblje koristi za pružanje usluga smještaja nije sama po sebi dokaz da ta nekretnina ne služi za stalno stanovanje odnosno ne znači nužno da nije moguće ostvariti pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine propisano odredbom članka 27. stavka 1. točke 1. ZLP-a. Međutim, teret dokaza da nekretnina u konkretnom slučaju služi za stalno stanovanje je na vlasniku nekretnine – poreznom obvezniku.
