Obratili ste nam se sa zamolbom za izdavanje mišljenja vezano za oporezivanje nekretnina koje se turistički iznajmljuju odnosno kategoriziranih nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja u domaćinstvu, porezom na nekretnine. U zamolbi ste naveli da su pojedine jedinice lokalne samouprave svim kategoriziranim objektima naplatile uvećani koeficijent komunalne naknade zbog obavljanja djelatnosti odnosno pružanja usluga smještaja, uz objašnjenje iznajmljivačima da će na taj način sve kategorizirane nekretnine automatski biti oslobođene plaćanja poreza na nekretnine jer se zbog plaćanja uvećanog koeficijenta komunalne naknade ne smatraju nekretninama u smislu Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP). Pozivajući se na odredbe članka 25. ZLP-a, zaključili ste da nema pravne osnove da se vlasnici nekretnina stambene namjene koji te nekretnine iznajmljuju i zato za njih plaćaju uvećani koeficijent komunalne naknade za neproizvodni poslovni prostor, ne smatraju obveznicima poreza na nekretnine te ste zatražili mišljenje u vezi s navedenim. Zanima vas smatraju li se, za potrebe utvrđivanja obveze plaćanja poreza na nekretnine, sve kategorizirane kuće i stanovi nekretninama stambene namjene odnosno ima li plaćanje uvećanog koeficijenta komunalne naknade na objekte stambene namjene koji služe isključivo za iznajmljivanje u turizmu utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine. Također, postavili ste pitanje, ako jedinica lokalne samouprave svim kategoriziranim stanovima i kućama za odmor, zbog iznajmljivanja propiše koeficijent komunalne naknade za poslovni prostor, jesu li vlasnici tih kategoriziranih stanova i kuća za odmor oslobođeni plaćanja poreza na nekretnine.
Zamolbi ste priložili mišljenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: xxx-xx/xx-xx/xx, URBROJ: xxx-xx-x-x-xx-x, prema kojem prostor u kojem se obavlja djelatnost pružanja usluga smještaja u domaćinstvu predstavlja poslovni prostor te se za takav prostor plaća komunalna naknada kao za poslovni prostor, neovisno o tome ima li on u smislu propisa iz područja prostornog uređenja i gradnje odnosno prema aktu za uporabu, stambenu ili poslovnu namjenu.
U nastavku dajemo mišljenje.
Nekretninom se, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a, smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju, pri čemu se nekretninom ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
Sukladno odredbi članka 25. stavka 1. ZLP-a porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Također, odredbom članka 25. stavka 4. ZLP-a propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak od iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak, obveza plaćanja drugih poreza s osnove obavljanja djelatnosti te prijava prostora kao nekomercijalnog smještaja nema utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine.
Oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine propisana su odredbama članka 27. ZLP-a, a jedno od propisanih zakonskih oslobođenja, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. točke 9. ZLP-a odnosi se na nekretnine koje domaćinu određenom prema propisu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost služe za stalno stanovanje.
Nadalje, što se tiče plaćanja komunalne naknade, isto je uređeno Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24.) u kojem je odredbom članka 92. stavka 1. propisano da se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Pružanje ugostiteljskih usluga, pa tako i pružanje usluge smještaja u domaćinstvu, uređeno je Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24.) i pripadajućim podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona, pri čemu pružanje usluga smještaja u domaćinstvu predstavlja obavljanje djelatnosti.
Uzimajući u obzir sve navedeno, ako je odlukom o komunalnoj naknadi za neku nekretninu određen koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor, ta se nekretnina ne smatra nekretninom u smislu ZLP-a i njen vlasnik nije obveznik plaćanja poreza na nekretnine (neovisno o namjeni nekretnine u smislu propisa iz područja prostornog uređenja i gradnje te djelatnosti koja se u nekretnini obavlja).
